Jedan dio vas koji upravo čitate ovaj moj naslov – tezu o Plenkoviću kao uspješnom političaru, neće se sa mnom složiti. Drugi dio hoće. I kod jedne i kod druge grupe u pozadini je percepcija koja je toliko subjektivno opterećena da se na takvo što objektivno nepouzdano ne smijemo osloniti.
Ono što je najbitnije da bez obzira slagali se ili ne oko moje teze Plenkovićeve uspješnosti i tog našeg stava kao povratne informacije njemu, to gotovo da neće na njega niti najmanje utjecati, a nije da neće čuti i o tome promisliti.
U čemu je kvaka? Bernardić, pa i mnogi drugi političari ili obični promatrači lika i djela Andreja Plenkovića, reći će da se kod njega radi o bahatosti. Bahatost ili arogancija nepobitno izazivaju ne simpatiju i štete osobnom imidžu i radnoj uspješnosti.
Kroz jučerašnje parlamentarne izbore, HDZ-ovu pobjedu i pobjedničko Plenkovićevo obraćanje, zaključujem da se ne radi o bahatosti već o samosvijesti i samopouzdanju. Samo samosvijest osigurava osobni rast u svim pravcima i korekciju onog što iz okoline doživljava kao nedostatak ili višak u svom ponašanju.
Dalje, karakterna arhitektura Plenkovićeve osobnosti oslobođena je neurotskog koji osobu dovodi u poziciju nesigurnosti, tjeskobe, anksioznosti kako u javnim nastupima, tako i kod donošenja odluka. Samo čvrsta i neurotski nesputana glava može nas dovesti do samo realizacije svih svojih sposobnosti. Koliko li smo u životu upoznali osoba enormnih potencijala, radilo se o intelektualnim, motoričkim ili nekim drugim sposobnostima i vještinama kao predispozicijama za odlične rezultate, koji su svojim natprosječnim potencijalom obećavali pa i planetarni uspjeh, a ostali su nerealizirani, dodatno frustrirani, često i tragično završili?
Glava je središte naše uspješnosti ili ne uspješnosti, pa taman da i nemamo nadnaravnih potencijala, pače i da smo opterećeni nekim hendikepima koji su objektivno ometači i prosječne realizacije i uspjeha.
Dalje, Plenković kao javna osoba, a time u fokusu svakojako motiviranih interesa, nije nam se dao razgoliti i time upoznati. Servira nam se onoliko koliko to on hoće i kada hoće, a najčešće kroz uspjehe koje mu često i osporavamo zbog našeg unaprijed zauzetog stava, osobne animoziteta ili nedovoljnu privlačnost i simpatičnost do koje njemu gotovo da nije ni stalo ili ju jako dobro kontrolira, a nije plod njegove bahatosti već samosvijesti. Nisam Plenkovićev fan, ne slažem se sa svim njegovim vrijednosnim kriterijima i političkim odlukama, ali nakon dugog razmišljanja osjetio sam potrebu sažeti moje viđenje za koje ne tvrdim da je jedina i apsolutna istina, nego opet samo moja percepcija ali ipak ojačana duže vremenskim promatranjem.