Home Kolumne Ante Rašić : Jad i čemer hrvatske oporbe

Ante Rašić : Jad i čemer hrvatske oporbe

by Ante R.

Hrvatska politička scena, pogotovo ona oporbena već daje naznake da u Saboru od njih ne trebamo ništa očekivati, bar ne ništa pametno.

Ako je netko mislio da će populizam i trivijalnost nestati iz Sabora odlaskom ekipe iz Živog zida, očito se grdo vara. Već prvim izjavama i svojim ponašanjem društvo iz Možemo ekipe i pseudo liberali i desničari pokazuju zavidnu političku nepismenost i ne poznavanja osnovne političke kulture, ali i političke svijesti. Poziv na kavu, naravno i bez formalnog poziva jer se ipak radi o još uvijek tehničkom premijeru, uobičajena je praksa u demokratskim društvima.

Samo odbijanje ispijanja kave i razgovora o problemima u državi jasno daje do znanja da društvo iz magarećih klupa uopće ne zna ni razumije politiku i političke odnose u društvu. Očito se to društvo vodi izrekom „ Političar je biti lako i može biti svako.“ Upravo suprotno, niti je lako niti može biti svako. Očito u Hrvatskoj postoji problem političke pismenosti političara, a ne onih koji ih biraju.

Nevjerojatna je činjenica da se populizmom i ispraznom političkom demagogijom bavi većina oporbe, pa iskaču s izjavama poput referenduma o uvođenju Eura, zaboravljajući da smo se već prilikom referenduma o ulasku u EU izjasnili i o uvođenju istog kao naše valute kad se za to steknu uvjeti. Zašto se ti isti političari u pokušaju, ne izjasne kako su za svoje tamburaške aktivnosti naplatu tražili u Eurima ili kako neki izdaju apartmane na Jadranu u Eurima ili kupuju ili prodaju automobile ili kuće u Eurima. Neka kažu u kojoj su valuti digli kredite u Eurima ili Kunama, možda su neki i u dinarima.

Nekima su ekonomske teme države strane, iako su dr.sc ekonomije, ili su oni ipak dr.sc ZAMP-a, jer ako te premijer pozove na kavu da pričate o situaciji povezanoj s Korona krizom, zar ta kriza ne uključuje u najvećoj mjeri upravo gospodarske aktivnosti i izgledni visoki pad BDP-a. Izlika na formu poziva, samo je loš spin u pokušaju skrivanja svog znanja upravo o problemima države ili još gore ponašanje u stilu „ Ne bi se štel mešat“.

Naravno imamo tu i ekipu iz platforme možemo, koja je očito promašila parlament i stoljeće. Njihov interes je prije svega grad Zagreb i kako srušiti Bandića, vratiti socijalizam, uzeti onima koji imaju i dati onima koji nemaju. Pojednostavljeno, uzmi sposobnima daj nesposobnima. Oni još razmišljaju ideologijom dvadesetog stoljeća, njihovi idoli su Che i Fidel, u njihovoj podsvijesti su metode totalitarnih sistema, njih ne opterećuje ni Korona kriza, ni pad BDP-a, ni rast nezaposlenosti, njihova crvena krpa su oni koji imaju i Bandić.

Nisu ni oni iz kluba Suverenista ništa posebno drugačiji od ekipe iz Možemo, u pitanju je samo kontra ideologija. Ni njih kao ni socijalističku omladinu okupljenu oko Rade, Kate ili Allendea ne zanimaju gorući problemi u državi. Tko je vidio zamarati se gospodarstvom, zdravstvenim sustavom ili lošom turističkom sezonom. Nisu oni ušli u Sabor da se bave tim temama, nisu ni stručnjaci za to jer oni su stručnjaci za Istanbulsku konvenciju ili izborni sustav, a gle čuda zahvaljujući ovom zasjesti će u duboke i obnovljene saborske fotelje. O ekipi iz SDP-a, za sada ništa. Tamo trenutno traje borba za Milanovićeva nasljednika, jer Bernardić to nije bio. Traje borba i za radna mjesta jer neki poput Marasa ili Jovanovića izvisiše. Dobro, izvisila i Milanka pa ne kuka već ide na zavod za zapošljavanje, ili ipak kod Bandića.

Ante Rašić / Hrvatski glasnik