Trpimir Jurić : Ima li svatko pravo na priliku?

95

Nedjelja 2. kolovoza 2020. , 7 sati, jutro. Odavno sam se već budan pod prisilom veće sile (boli), a ne svojim izborom. Srčem svoju drugu kavu, pušim i ne znam koju po redu cigaretu. Sit sam puno loših navika koje sam odavno posvijestio, a ne nalazim snage oduprijeti im se. Očito i ne pre sit.

Svjesnost nečega lošeg bez snage i odlučnosti za promjenom, čini me po tko zna koji put poraženim, nedoraslim za promjene i slabim za novi početak. To toliko dugo traje da sam se kao takvog prihvatio s još uvijek tinjajućom nadom da će svanuti jutro promjena.
Klišei su zatvor za naše misli, volju i htijenje. Sve ono što nas razlikuje od ostalih primata koji promjene svog ponašanja isključivo mijenjaju uvjetovanjem, mrkvom i batinom.

 

Još jedna u nizu loših navada je otići na facebook, a ne npr. to vrijeme provesti u vježbanju, slušanju dobre glazbe, molitvi ili meditaciji.
Kod mojih fb prijatelja najdominantnije i najstrastvenije su objave vezane za proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, preciznije , dolazak Borisa Miloševića na središnju proslavu meni najbitnijeg praznika, i odlazak ministra, generala, suborca mi Tome Medveda na komemoraciju u Grubore.

Otvorio sam portal beogradske Politike. Prva vijest, zapravo tema polemiziranja je odlazak Borisa Miloševića na proslavu Oluje. Službena srpska politika izrečena od Vučića, a dopunjena ponajviše iz usta svog glasnogovornika (kada su posrijedi srpsko-hrvatski odnosi) , Aleksandra Vulina gotovo da ga ostavlja bez teksta, glasa, koji kaže da dok se taj Miloševićev dolazak u Knin na proslavu Oluje ne dogodi, da ne vjeruje da je to moguće i da u to ne vjeruje.

Puno precizniji, točnije osuđujući su komentari Save Štrbca i Miodraga Linte, povjesničara Nemanje Starovića. Brojke „prognanih“ Srba iz Hrvatske za vrijeme trajanja Oluje, variraju od autora do autora napada na Miloševića , time na izravan način sugerirajući količinu ljutnje i neodobravanja Miloševićeva čina i „vekovne“ hrvatske genocidnosti, te idu u rasponu od 200 000 – 500 000.

Na mom zidu Facebooka , osude, ljutnja i izdaja adresirana je na potpredsjednika vlade i ministra Tome Medveda. Na hrabrost, bijes, ad hominem napade, poodavno smo svi (pre)navikli, tako da izostaje imalo hrabrosti i potrebe za argumentiranjem tog „izdajničkog“ Tomina čina.

Boris i Tomo nisu u istom kazanu, vatru im ne lože isti kuhari, ali sudbina im je ista. Kotao, do kotla gdje se ne glavni sastojak ne pirja na laganoj vatri, već se odmah zaranja u kipuću vodu s puno ljutih začina.
Nema sumnje da bi se itko želio naći u njihovoj poziciji koliko god različitim, toliko i istim.
Većini Hrvata nepoznata je osoba Borisa Miloševića, kao što je većini Hrvata (bila) jasna uloga, pozicija i doprinos Tome Medveda od balvana do Oluje.

Mnogi pljuvači sakriveni iza svojih monitora, količinu svog neslaganja s Tomom Medvedom iskazuju jačinom udaraca po tipkovnici svog kompjutora, pritom i glasno i otvorenih usta vrijeđajući ga, usputno nesvjesno pljuju po svom prašnjavom monitoru.

Tomu Medveda, zauvijek je kamerom ovjekovječio pok. Gordana Lederera u „Banijskim ratnim praskozorjima“, brkati mladi Tomo sa šeširom na glavi, snajperom u ruci u slow motion video uratku, teško da je kome ostao neuočen i nezapamćen. Gotovo u anonimnosti i nenametljivosti, postao je sinonim za mnoge skromne branitelje, gdje ime nije bilo važno koliko prisustvo onda i tamo kada je trebalo. Tri ranjavanja Tome Medveda, gubitak brata u Domovinskom ratu, nedvojbeno su ga napravile herojem Domovinskog rata , a među svojim Tigrovima vječno urezanim u povijest prve gardijske.

Političkim aktivizmom i ulaskom u Hrvatski sabor, svaka šuša, redikul, lopov, uhljeb, preferencijskim glasovima jedva iznad prvog dvoznamenkastog broja potpomognuti u okviru svoje najuže obitelji , postaju poznati.

Heroj Domovinskog Rata Tomo Medved, vratio je sigurnost braniteljima svojim dolaskom na dužnost Ministra branitelja, pijetet mnogim nevino ubijenim poslije „oslobođenja“ Zagreba i šire, ali sve to neće mu biti dovoljan štit da ga na poziciji političara ne pljuje tko stigne, pa i dio branitelja.
Da se razumijemo, svatko tko bi se usudio napraviti potez koji će Tomo napraviti odlaskom u Grubore, doživio bi istu sudbinu. Ime je nebitno, doprinos za samostalnost Hrvatske isto, osobna žrtva u krvi također.

Uvijek imam neodoljivu potrebu i jasan razlog braniti bilo koga u sličnim situacijama u kojoj se nalazi Tomo Medved, pa i Boris Milošević, svjestan da ću na sebe privući dio hrabrih pljuvača.
Tuđa pljuvačka na meni koja će se cijediti niz moj obraz kao i s Madvedovog, nije moja sramota, već jedini oblik „hrabrosti“ cyber ratnika, neizostavno i realnih i fb „prijatelja“. Je li to cijena za iznošenje svoga stava? Je! Neka je. Što je to naspram onog što sam dao i bio spreman dati Njoj?

Od sveg što je demokracija sobom trebala donijeti, selektivno smo uzeli samo slobodu govora, pritom preskačući odgovornost, uljuđenost u raspravi i prihvaćanje prava tuđeg i drugačijeg mišljenja.
Tako fragmentirano prihvaćeni demokratski i uljudbeni standardi europskog građanskog ponašanja, doveli su nas ne samo do podjela kojih će uvijek biti kroz našu različitost, već do nepodnošljivosti i međusobne isključivosti. Demokracija i nova uljudba je proces koji traje u borbi starog i neiskorijenjenog i novog i još uvijek stranog. Strpljenja nam daj Gospodine, ali i ustrajnosti.

 

Ispovijest Borisa Miloševića koji mediji prenose s njegova fb profila, može se bar pokušati razumjeti samo ako se stavimo u prvo lice, Borisovu poziciju. Za to je potrebno nešto empatije, što se ne može očekivati ako mu prilazimo kao neprijatelju, a ne čovjeku. Mislim da sam ga podosta razumio i da me je Boris uvjerio u svoju iskrenost u namjeri činjena općeg dobra za koju ne znam hoće li na dobro izaći. Ne zna ni on. Ja ne nosim taj rizik, već on.

Znajući sve što znam ili znamo do sada o Tomi Medvedu, je li nam daje argumentaciju da mu vjerujemo ili ne vjerujemo kod donošenja odluke odlaska u Grubore? Oni koji još uvije dvoje oko ispravnosti odluke hrabrog čovjeka Tome Medveda, s kredibilitetom domoljuba u danku svoje krvi za Domovinu, razmislite ima li on iskrene i dalekosežne dobre namjere koje još ne vidimo ili je tek tako postao izdajnikom ili Plenkovićevom marionetom .

Ja ću svom bratu po oružju koji je svojom žrtvom nadvisio mnoge poput mene, a da i ne spominjem one koji se to nisu niti usudili, a sada bi docirali, zapravo to već rade, dajem punu vjeru.
Neka nam svima skupa Gospodin na ovu Sv. Nedjelju dade razboritosti, strpljenja, suosjećanja i vjere u bolje sutra, a Tomi i Borisu pleća za ponijeti križ kojeg su sami odabrali na putu ka miru.

Komentari