Home Analiza Pitali smo bivše i sadašnje Pravaše, Tomasovića, Đapića i Granića : Treba li se HOS mijenjati i prilagođavati trenutku vremena. Evo što kažu..

Pitali smo bivše i sadašnje Pravaše, Tomasovića, Đapića i Granića : Treba li se HOS mijenjati i prilagođavati trenutku vremena. Evo što kažu..

by Ante R.

Hrvoje Tomasović

Zašto bi se nešto mijenjalo, mijenjati ne treba ništa niti se treba HOS nečemu prilagođavati. Prilagoditi – čemu, težnji onih koji ne mogu prihvatiti HOS ka realnost i regularnu postrojbu HV. Do kada više i komu više treba objašnjavati i naglašavati da postrojbe HOS-a 1991 nemaju ništa s postrojbama iz 1941.

 

Prilagoditi se trebaju oni kojima HOS smeta, jer tima HOS ne smeta radi 1941 već radi 1991 i upravo ti moraju prihvatiti HOS kao realnost i što manje budu oni na nečemu inzistirali to će narod i najveći dio branitelja podržavati HOS. Istina, i među pripadnicima HOS-a ima onih koji na provokaciju reagiraju reakcijom samo se njih tada okrivi za provokaciju, a ne reakciju. Mislim da se HSP kao osnivač i pokretač HOS-a previše udaljava od HOS-a i da bi upravo oni trebali biti ti koji će širiti više one prave ratne istine, naglašavam ratne istine od 1991 – 1995.

 

Anto Đapić

Prvo treba naglasiti kako HOS nije, niti treba biti politička stranka niti organizacija! Nažalost u nedostatku snažne HSPa iz koje je HOS proistekao često se događa da se pojedini postupci veterana HOSa, bilo pojedinaca ili udruga promatraju isključivo kroz prizmu dnevne politike, a to je upravo najveći problem današnje pozicije HOSa!

 

HOS mora biti kao prvo, posložen kao braniteljska udruga što je u dobroj mjeri učinjeno formiranjem SUDHOSa, ali je činjenica da dio veterana HOSa djeluje i izvan Saveza što se mora vrlo brzo riješiti! Dio HOSovaca djeluje u različitim političkim strankama i pokušavaju dio te vrijedne baštine ugraditi kao leno tim političkim opcijama što je katastrofa, pa se često događa da HOS bude manipuliran u dnevnopolitičke svrhe u korist vlastite štete! Zaključujem: HOS ima puno pravo boriti se za očuvanje svog znakovlja, svih ratnih insignija pod kojima se borio, jer time čuva i integritet Domovinskog rata, ali mora se snažno izmicati klopkama dnevne politike u koju ga se sustavno uvlači kao monetu za potkusurivanje! Dnevna politika je prostor kojim bi se kada govorimo o HOSu morala baviti institucionalizirana snažna pravaška platforma koja trenutno ne postoji, ali to je posebna tema koja će vrlo, vrlo brzo doći na red!

 

Ivica Granić

Ne vidim zbog čega, i na koji način, bi se jedna ratna postrojba trebala ili uopće mogla mijenjati, odnosno prilagoditi vremenu. Jedina razlika između vremena rata i vremena mira leži u činjenici da su nekada bili ratnici, a danas su veterani. Možete li zamisliti, recimo, da netko od pripadnika četvrte brigade HV-a Pauci, ili od prve brigade Tigrova, ili bilo koje druge ratne postrojbe iz domovinskog rata, zatraži da se mijenjaju i prilagode vremenu.

Naravno da ne možete! Čak i samo, na ovaj način, formulirano pitanje, dakle pitanje koje se odnosi na sve druge jedinice iz domovinskog rata, osim na HOS, djeluje bizarno i posve promašeno. Zbog čega je to tako?

 

Problem je u tome što se HOS konstantno gura u nekakvu ilegalu, neki ljudi, redom simpatizeri bivšeg komunističkog režima, od HOS-a žele napraviti slučaj, uporno ga nastoje povezivati s fašizmom ili drugim mračnim povijesnim naslijeđem, a s druge strane, što je možda još i gore, oni ljudi koji bi im znali ili mogli odgovoriti, oni za to nemaju prostora. Hoću reći, interes HOS-a do sada su branili oni ljudi za koje bi bilo bolje, dakako zbog načina i same argumentacije, da to baš nikada nisu činili.

 

Sada se, najnovije, iz tih istih političkih krugova pokušava nametnuti teza kako je HOS zapravo dolaskom u Knin, na proslavu VRO Oluja, napravio udar na državu, posebice na generala Medveda, jer se udarajući na Medveda zapravo udara direktno na premijera Plenkovića. Dakle, i dalje se nastavlja taj vražji ples oko HOS-a, posebice jer nisu htjeli sudjelovati u redovitom programu u posebno dizajniranim majicama, što su pripadnici HOS-a odbili obući, i zbog čega nisu niti bili u službenom dijelu proslave VRO Oluja. O tome se naravno može razgovarati, dakle jesu li pripadnici HOS-a trebali obući te posebno dizajnirane majice, kao što su to učinile sve druge ratne postrojbe, te biti službeni dio protokola, jer je organizator, koliko znam, predvidio pet pozivnica za pripadnike HOS-a, a također u redu ratnih zastava bila je istaknuta i ratna zastava HOS-a.

Pravo je pitanje zbog čega HOS, nakon skoro 30. godina, permanentno mora od države tražiti nekakvo svoje priznanje, zbog čega netko svako malo HOS suprotstavlja državi, zašto ga netko uporno odvaja od matice sveukupne hrvatske vojske i policije? Zbog čega predsjednik Republike ne želi i ne dopušta oznake HOS-a u ceremoniji?

Osobno bih volio da su prilikom svečanosti podizanja državne zastave na Tvrđavi bili prisutni ratni zapovjednici HOS-a, ali ne u posebno dizajniranim majicama, nego u svojim originalnim majicama, kao što bih volio da su u svojim originalnim odorama sudjelovi i svi drugi pripadnici ratnih postrojbi. Sve to skupa, ta potreba za općom uniformiranošću, govori da smo debelo u svjetonazorskom ponoru, ideološki posve razbijeni i podjeljeni. Što je direktna posljedica političkog nasljeđa devedesetih, odnosno propuštenih prilika i političkih poteza koje je nužno bilo povući, a nisu povučeni. Možda se recimo prijateljskim razgovorom mogao pronaći nekakav kompromis, ali razgovorom a ne nalogom. Posebice jer su te famozne posebno dizajnirane majice prihvatile baš sve druge slavne ratne brigade. Ovakvim postupanjem, dakle najnovijom svojevrsnom izlacijom HOS-a, čini se politička šteta svima nama, a upravo je HOS još jednom postao ranjivim i idealnom metom upravo onim grupacijama koje niti HOS, a niti sve nas skupa, ne vole, i koje jedva čekaju ovakve situacije za napad.

Zaključno, smatram kako se jedna ratna postrojba, u konkretnom slučaju HOS, niti treba a niti može mijenjati, posebice ne prilagođavati vremenu. Sada su to ratni veterani, a sve drugo su političke igre, odnosno politička ne(do)zrelost društva i nacije. Pripadnici HOS-a su svoju rolu pošteno odigrali onda kada je trebalo, a to što netko, a znamo tko, nije vukao političke poteze onda kada je trebalo, dakle ranih devedesetih, za to HOS ne snosi baš nikakvu odgovornost.