Home Izdvojeno Davor Dijanović : Plan za migrante

Davor Dijanović : Plan za migrante

by Ante R.

Kad je 2015. godine započela migrantska kriza njemačka kancelarica Angela Merkel izrekla je znamenitu rečenicu: Wir schaffen das – mi to možemo. Ovih dana austrijski kancelar Sebastijan Kurz kritizirao je tu rečenicu, a sva empirija posljednjih godina ukazuje na to da je otvaranje granica Europe za masovne i nekontrolirane migracije predstavljalo veliku pogrješku. Nakon migrantskog vala iz 2015. u Europi je izvršen niz terorističkih napada, nastavila se mijenjati identitetska struktura Staroga kontinenta, većina pridošlica nije se integrirala u europsko društvo, a značajan dio njih ne radi nigdje, nego živi na račun socijalne države. Ovo su činjenica i one mogu zvučati kao govor mržnje jedino ljudima koji žive u nekome Multikulti simulakrumu.

Suludo
Naime, nekoliko godina prije migrantske krize i Angela Merkel kao i tadašnji britanski premijer David Cameron i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy konstatirali su kako je „multikulturalizam mrtav“. Unatoč toj spoznaji, milijuni ljudi su ponovno ušli u Europu. Ono što nije funkcionirala s manjim intenzitetom migracija sada je trebalo početi funkcionirati s većim broj. Suludo, zar ne? Tadašnja migrantska kriza preko noći je srušila temeljna načela Europske unije o slobodnome protoku ljudi, robe i kapitala, a države su pokazale – baš kao i u nedavnoj pandemijskoj krizi – da u doba krize „svaka ptica svome jatu leti“.

U veljači ove godine Turska je zbog prijepora s EU-om odlučila ponovno otvoriti granicu što je dovelo do političkog sukoba s Grčkom, ali i do opasnosti nove migrantske krize. Dok je pred pet godina mađarski predsjednik Viktor Orbán slovio za mrzitelja migranata, u veljači ove godine čak su i neki njemački vodeći mediji priznali kako su njegovi stavovi u međuvremenu postali „mainstream“ u Europi. Europa je zatvorila granicu, a sve se u međuvremenu donekle stabiliziralo zbog pandemije Covid-19. Migranti, međutim, i dalje dolaze, u ponešto manjem broju, ali se o tome u medijima može slabo što doznati.
Pakt o migracijama i azilu

 

Nakon veljače činilo se kako su se relevantni politički akteri u Europi sastali s pameću i odlučili za promjenu smjera migrantske politike. Spominjao se i model privremenih radnika u inozemstvu kakav smo imali šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ovotjedni prijedlog Pakta o migracijama i azilu, kao novi dugoročni sustav za menadžment migracija kojim Europska komisija želi zamijeniti postojeći, previđa brže vraćanje nezakonitih migranata, pojačane kontrole na vanjskim granicama EU-a i ubrzanje postupka u tretiranju zahtjeva na azil.

 

Zanimljivo, Pakt odustaje od prijašnjeg prijedloga prisilne raspodjele migranata po državama kojemu su se ponajviše protivile države Višegradske skupine i Austrija. Umjesto toga, one države koje ne žele primiti azilante i migrante, svoj će doprinos morati dati kroz izvršenje obveze vraćanja osoba koje u nekoj od članica nisu dobile azil u zemlje iz kojih su došle. Iako države V4 i Austrija nisu osobito sretne ni s ovakvim rješenjem jer u njemu vide namjeru da se relokacija migranata izvede na mala vrata, nema dvojbe da je predloženi Pakt djelomična pobjeda protivnika migrantskih kvota, kao što je to primijetio i austrijski ministar unutarnjih poslova Karl Nehammer.

 

 

Migracije su i sigurnosno i identitetsko pitanje

Ranije smo spomenuli da su vodeći europski političari svojedobno konstatirali smrt multikulturalizma. Da je tome tako lako se uvjeriti u bilo kojem predgrađu većega europskog grada. „No go“ zone i geta postale su surova realnost svih većih EU gradova. Migracije nisu, naime, samo humanitarno ili ekonomsko pitanje, nego i pitanje identiteta, pitanje kulture i civilizacije (koliko god to lijevim ekstremistima zvučalo političko nekorektno), ali i pitanje sigurnosti.

 

Nastavak dosadašnje politike ozbiljno dovodi u pitanje europski identitet (pa čak i liberalne vrijednosti), europsku sigurnost, ali u konačnici i ekonomski prosperitet kojega nema bez sigurnosti. Jesu li toga svjesni svirači na EU Titanicu?