Davor Dijanović : Korona kriza ili kriza ljudske savjesti i shvaćanje trenutka društva u kriznoj situaciji

50
Foto Hrvatski glasnik

U Hrvatskoj je jučer zabilježen rekordan broj zaraženih korona-virusom, njih 542. Stvaran broj zaraženih, dakako, vjerojatno je i mnogo veći od službenoga jer su kapaciteti dnevnih testiranja ograničeni. Korona-virus nije fikcija iako tako, zbog nekonzistentnosti struke i politike, privatno misli sve veći broj ljudi. Riječ je o stvarnome virusu koji se vrlo brzo širi. No je li virus toliko opasan kao što se početno mislilo? I Gordan Lauc i Ivica Đikić kao dva najeksponiranija stručnjaka za ovu problematiku nakon početnih izjava koje su kod ljudi mogle uzrokovati paniku u posljednje vrijeme ističu da nema potrebe za paničarenjem.

Posljedice po psihu ljudi

Hrvatskom biologu Miroslavu Radmanu, koji ima i francusko državljanstvo, jučer je u Splitu uručeno francusko državno odličje Vitez Nacionalnog reda Legije časti. Tom je prilikom komentirajući korona-virus Radman istaknuo: „Zdrav razum opada, jer da ne opada – ne bi se tako loše nosili s jednim relativno banalnim problemom infektivnih bolesti kakvih je u prošlosti bilo daleko gorih“.

Đikić je krajem prošloga mjeseca upozorio da samo goli brojevi utječu na ljude, na njihovu psihu i da bi bilo pametnije imati određena generalnija obavještavanja javnosti. U isto vrijeme pojedini psiholozi upozoravaju da će takvo ponašanje ostaviti posljedice po psihu ljudi i da bi trebalo prestati sa svakodnevnim javnim brojanjem zaraženih. Već danas se vidi da su karantena i određene mjere kod određenih ljudi izazvali psihičke neuroze.

Proizvodnja medijske panike

Nismo epidemiolozi pa se ne ćemo diletantski upuštati u procjenu stupnja opasnosti korona-virusa, no zdrav nam razum nalaže da se s mjerama i proizvodnjom medijske panike znalo debelo pretjerivati.

Globalno zaključavanje ili lockdown koji je nastupio u ožujku ove godine iz današnje perspektive gledajući zasigurno nije bio potreban. Bilo je dovoljno izolirati starije i bolesne, a ostale zadržati na poslu uz poštivanje nužnih higijenskih i epidemioloških mjera. Danas imamo daleko veći broj zaraženih, pa svejedno većina djelatnosti funkcionira koliko toliko redovito i normalno. Argument da je karantena bila preventivna može se prihvatiti. Jednostavno se nije znalo dovoljno o bolesti i njezinim mogućim posljedicama.

Ono što moramo izvući iz proljetnoga „zaključavanja“ je pouka za budućnost. Bilo bi, naime, suludo razmišljati o novoj karanteni. Izvršna vlast u Hrvatskoj najavljuje strože mjere. Iako poručuju da će učiniti sve da ne dođe do novoga lockdowna, u nekim europskim državama već polako dolazi do novoga zaključavanja, u nešto manjem stupnju nego na proljeće. A naša je Vlada i u korona-krizi samo udžbenički prepisivala odluke iz Bruxllesa i drugih većih EU država. Ako dođe do zaključavanja u većini EU-a, i Hrvatska će u novi lockdown, to je barem jasno kao dan. A čitava atmosfera u nekim EU državama neodoljivo podsjeća na vrijeme prije uvođenja proljetne karantene.

Vratiti povjerenje u struku

Još jedna karantena znači bi gospodarsku kataklizmu ne samo za Hrvatsku, nego i za mnogo bogatije države. Još jedan prekid gospodarskih djelatnosti ne bi bez velikih potresa preživjele niti ono najbogatije države, dok bi one siromašnije bile gurnute u siromaštvo i glad. Ne umire se, naime, samo od virusa i bakterija, nego i od gladi. A glad koja bi mogla nastupiti nakon eventualne nove karantene mogla bi dovesti do velikih društvenih lomova i nemira.

Danas se često građane kritizira kako nisu dovoljno odgovorni i kako se ne pridržavaju epidemioloških mjera. To je posljedica pada povjerenja u Stožer i stručnjake. Ni stručnjaci ni političari nisu bili konzistentni u svojim izjavama i postupcima. Dio stručnjaka znao je javno vrijeđati ljude, a kroz koji dan su i sami promijenili mišljenje o istoj temi. O ponašanju političari i o njihovoj konzistentnosti u pridržavanu mjera ne treba trošiti riječi.

Kod ljudi treba osvijestiti važnost poštivanja mjera, ali i poboljšati način komunikacije. Mjere koje se donose moraju biti logične i nužne. Uvođenje suludih mjera kao što je obvezno nošenje maske na otvorenome, čak i tamo gdje nema velik broj ljudi, zasigurno ne će osnažiti povjerenje u rad struke, nego će se opravdano doživjeti kao oblik zatiranja slobode, utjerivanja ljudi u tor i provođenja socijalnih eksperimenata.

Davor Dijanović / Hrvatski glasnik

Komentari