Kroz dva tjedna na Vladinoj sjednici će se naći prijedlog novoga Zakona o elektroničkim medijima, a nakon toga bi kroz redovitu proceduru trebao biti usvojen u Hrvatskom saboru. HUP – Udruga novinskih izdavača smatra kako će novi Zakon znatno otežati rad elektroničkih publikacija jer će ugroziti slobodu i neovisnost medija.
U čemu je problem novoga Zakona o elektroničkim medijima? Prije svega u propisivanju odgovornosti izdavača za komentare čitatelja. U čl. 93. prijedloga Zakona o elektroničkim medijima, naime, predlaže se „odgovornost pružatelja elektroničkih publikacija za cjelokupni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik“.
Za kršenje odredbi ovoga članka predviđa se kazna od 100.000 do milijun kuna. U prijedlogu Zakona o elektroničkim medijima propisano je više od 100 prekršaja, a prekršajne odredbe mogu se vrlo ekstenzivno tumačiti što Agenciji za elektroničke medije daje veliku mogućnost arbitriranja.
Udar na slobodu govora
Ovako formuliran, Zakon o elektroničkim medijima, predstavlja udar na slobodu govora u Hrvatskoj, a posebno će veliku štetu nanijeti internetskim portalima. Jedina opcija koja će ostati portalima koji iza sebe nemaju veliku logistiku (plaćene administratore za komentare) je taj da ugase komentare.
Internetski komentari često se pretvaraju u septičku jamu u koju padaju sve društvene frustracije, no ako je minimalna kazna za prekršaj 100.000 kn tko jamči da konkurencija ne će nekome portalu podmetati utužive komentare kako bi nakon penalizacije ovaj ostao bez sredstava za rada? Kazna od 100.000 kuna nije mala niti za one najbogatije portale, a ako bi bila izrečena onim manjima portalima de facto bi dovela do njihova gašenja.
Tanka je ponekad granica između slobode govora i tzv. govora mržnje. Ako netko izrijekom poziva na nasilje, takvoga cyber ratnika naravno da je potrebno sankcionirati. No što s onim komentarima koji za nekoga jesu, a za drugoga nisu govor mržnje? Tko je taj koji će i po kojim kriterijima odrediti što jest, a što nije govor mržnje? Hoće li se uvoditi internetska žandarmerija koja će nadzirati što se piše po portalima jer je jasno da AEM ne može nadzirati sve internetske komentare?
Tko će nadzirati rad internetske žandarmerije?
Tko će nadzirati rad te žandarmerije? Ako u Državnom odvjetništvu neke prijave godinama skupljaju prašinu, a po nekima se promptno postupa, ne možemo li opravdano zaključiti da će i internetski žandari postupati na sličan način, prema vlastitoj diskreciji uvjetovanoj političkim i inim interesima?
Zakon o elektroničkim medijima odnosi se na komentare ispod članaka na portalima. Portali siromašnijeg proračuna komentare će, ako se osvoji predloženi Zakon, vjerojatno ugasiti. No isti ti portali obično imaju i svoje profile na društvenim mrežama. Ti su komentari obično još veća septička jama od one na samim portalima. No Zakon ne daje uporište za njihovo sankcioniranje. Gdje je tu onda logika za ovakve rigorozne odredbe i kazne?
Bruxelles ili Orwell?
Onaj tko želi vrijeđati i prijetiti samo će svoje djelovanje prebaciti s portala na društvene mreže. S druge strane, koliko god da su komentari na portalima i društvenim mrežama često prepuni mržnje i vrijeđanja te ukazuju na deficit zdrave pameti (i pisca ovih redaka su vrijeđali stotinu puta, no tko to ne može pretrpjeti neka se ne bavi komentiranjem), oni predstavljaju jedan ispušni ventil za svekolike društvene frustracije. Društvo koje cijeni slobodu govora kažnjavalo bi samo one komentare koji pozivaju na nasilje. U protivnom se stvaraju opasni presedani. Pa podupirali te presedane i istaknuti predstavnici HND-a.
U pravu je jedan lijevi komentator kad kaže da novi Zakon o elektroničkim medijima elektroničke medije tretira kao da raspačavaju najteže droge. Protiv ovakvoga Zakona trebali bi istupiti svi mediji, neovisno o tome percipira li ih se kao lijeve, desne ili liberalne.
Ne znamo je li ministrici Obuljen Koržinek kao uzor za novi Zakon služila neka briselska hiperregulirana kobasica od zakona ili je u lektiri voljela Orwella, no rješenja koja prijedlog Zakona donosi opasno mirišu na cenzuru. U vremenu Austro-ugarske Monarhije postojao je Veliki cenzor u Beču. Briselska cenzura možda je malo suptilnija, ali je i dalje cenzura. Pa nazivala se ona i borbom protiv govora mržnje.
Davor Dijanović / Hrvatski glasnik