Nije lako ovih dana na europskoj političkoj sceni biti otvoreni pobornik Donalda Trumpa. Takvi se ljudi osjećaju izoliranijima nego navijač Hajduka na zapadnoj tribini Dinamova stadiona. Ali, treba im odati priznanje. Ne daju se. Crnogorski zastupnik Nebojša Medojević, predsjednik stranke Pokret za promjene, čestitao je Trumpu na pobjedi. “Iako su protiv Vas bili svi veliki mediji, mreže korporacija i NVO, otuđeni dijelovi obavještajnih službi i svi vojnici duboke države i neprijatelji američkog naroda, uspjeli ste gigantskom borbom za svoj narod i SAD da izvojevate istorijsku pobjedu.” A onda je objavio da je covid-19 “umjetno izolirano biološko oružje” koje je za cilj imalo utjecati na američke izbore. Taj je gospodin bio jedno vrijeme kandidat za ministra obrane.
Mart Helme donedavno je bio estonski ministar unutarnjih poslova. Iz radikalno desne stranke EKRE. U nastupu na lokalnom radiju doveo je u pitanje legitimitet Bidenove pobjede i izabranog predsjednika SAD-a nazvao “korumpiranim”, a njegovu pobjedu rezultat djelovanja “duboke države”. I sve bi to još bilo donekle prihvatljivo da Helme, kako prenose naši partneri iz Euractiv.com, nije sa slušateljima podijelio i svoj san u kojem u SAD-u izbija građanski rat i tako Trump ostaje predsjednik. Nakon što su uslijedili napadi zbog Helmeovih stajališta, on je odlučio dati ostavku. Jer su ga iz vrha vlade optužili da je narušio “estonsku sigurnost i zaprijetio pogoršanjem odnosa sa SAD-om”.
Mnogi od iskrenih ljubitelja lika i djela američkog predsjednika na odlasku ipak su bili mudriji. Mađarski premijer Viktor Orban ga je podržao u kampanji, ali je relativno brzo čestitao na pobjedi Joeu Bidenu. Što je samo potvrda da je Orban, što god mislili o njegovim političkim stajalištima i modelima njihova provođenja, realist i pragmatik. Trump je otišao, živio Biden.
“Ljudi na najvišim izvršnim funkcijama trebali bi biti svjesni činjenice da ono što govore javno, a to uključuje platforme društvenih mreža poput Twittera, odjekuje, i da bi razboritost trebala biti pravilo… bojim se da neki od onih tweetova koje smo vidjeli ne pridonose pozitivnoj slici Slovenije u Bruxellesu ili Washingtonu.” Ovo su riječi Janeza Lenarčiča, slovenskog europovjerenika, u razgovoru za mrežno izdanje politico.eu. Kao reakcija na tweetove slovenskog premijera Janeza Janše koji je pokazao da nije razborit, a ni pragmatik.
Naime, Janez Janša je tijekom kampanje za američke izbore javno podržao Donalda Trumpa. Osovina Ljubljana – Budimpešta. A onda je dan nakon izbora preko i njemu omiljenog Twittera poslao čestitku Trumpu na pobjedi. Što je izazvalo pravu buru u slovenskoj javnosti. Predsjednik Borut Pahor odmah je reagirao i čestitao Joeu Bidenu, ali kako je Lenarčič rekao, šteta je počinjena. Posebno ako se uzme u obzir da se Janša tijekom kampanje na Twitteru svađao s osobama iz Bidenova stožera. A i ne odustaje od obrane svog stajališta, pri čemu je posebno zanimljiv bio tweet u kojem govori o lažiranju izbora.
Janez Janša je slučaj političara koji je od studenta Općenarodne obrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ) postao nacionalist. Tako primjerice i Milan Bandić. Samo što je Janša počeo s lijevog krila, iz tjednika Mladina, postao disident, a zatim u prvoj slovenskoj vladi nakon demokratskih izbora ministar obrane. Njegova je ambicija oduvijek bila velika i neskrivena. Na drugim demokratskim izborima u Sloveniji 1992. godine se nadao da će doći na sam vrh, ali u slovensku se politiku vraća Janez Drnovšek. I to je trenutak kad Janša shvaća da na lijevom polu nema mjesta za njega i Drnovšeka.
Okreće se stoga prema desnom centru i bivši komunist postaje neupitni korifej slovenske desnice. Kad je 2004. godine konačno pobijedio na parlamentarnim izborima, gledao sam skupinu starih ljudi koji mu prilaze i čestitaju sljedećim riječima: “Janez, srušili smo ih (komuniste) nakon 60 godina”. Nakon te izborne pobjede više nije uspio sastaviti cijeli mandat, a bio je premijer i 2012. godine, ali je morao dati ostavku jer je Komisija za borbu protiv korupcije ustvrdila da u njegovu djelovanju ima spornih elemenata.
Svaki takav slučaj kod njega je stvarao dodatni osjećaj progonjenosti i počeo se sve snažnije zatvarati od javnosti. Kad sam prije godinu i pol radio s njime intervju, fascinirala me situacija u stranačkoj središnjici. Janša – predsednik kako ga svi zovu – ondje ima status gurua, mesije. Janša vodi SDS već više od 20 godina i nitko u stranci i ne dovodi u pitanje njegovo liderstvo. Bilo je nekih pokušaja, ali svi su završili neuspješno.
Kad se s te pozicije pogleda politički profil, postaje jasno da Janša nije spreman na argumentiran dijalog jer, jednostavno, on zna najbolje. I zato će i dalje na Twitteru tvrditi da je u pravu.
Janez Janša je u proljeće ove godine, nakon kraha peteročlane koalicije koja je imala manjinsku vladu, preuzeo vlast u zemlji. Kad se pomnije pregledaju njegovi potezi, postaje jasno njegovo oduševljenje Trumpom. Janša smatra da bi javni mediji morali biti pod kontrolom vlade, a s privatnima koji ne pišu njemu u prilog u stalnom je sukobu. Otvoreno preko Twittera ratuje s intelektualcima i opozicijom. Svi koji mu oponiraju ili mu se zamjere postaju njegovi neprijatelji. Uvjeren je da u Sloveniji postoji duboka država – komunisti – koji rade isključivo protiv njega.
Želio bi imati kontrolu nad sucima. Vole ga u ruralnim krajevima, a gradovi mu okreću leđa – Janša nikako da zavlada Ljubljanom, a Trump je otišao iz New Yorka koji ga je, po njegovu mišljenju, iznevjerio. Jednostavno, Janša je Trump u malom. I zato se tako grčevito bori da Trump ostane na vlasti jer, ako više ne bude Trumpa, vrijednosti za koje se Janša zalaže opet postaju društveno neprihvatljive. Trump je za sve lidere, koji realno smatraju da bi demokracija trebala služiti samo njihovu ostanku na vlasti, bio potvrda da su u pravu.
Janšin twitter eksces vrlo vjerojatno neće imati posebnog utjecaja na američko-slovenske odnose. Ovih se dana neprestano pokušavalo dokučiti što će Bidenova pobjeda značiti za regiju. Za Hrvatsku, Sloveniju. Što je pogrešan smjer razmišljanja. U jednom od razgovora na HTV-u prof. Zoran Kurelić, na pitanje što će Bidenova pobjeda značiti za nas na Balkanu, odgovorio je: “Mi smo članica EU i NATO-a”. To je jedini ispravan pogled: i Hrvatska i Slovenija moraju gledati svoje odnose sa SAD-om kroz vizuru Bruxellesa, političkog i vojnog, EU i NATO-a. Bidenova će se administracija morati baviti brojnim unutarnjim problemima, a na vanjskopolitičkom planu je prioritet Kina.
U Sloveniju je došao državni tajnik Mike Pompeo kako bi Ljubljanu natjerao da odbaci Huawei. I to je to. “Ne očekujem da će nepromišljeni komentari Janše na društvenim mrežama pretjerano utjecati na slovensko-američke odnose, ali će Slovenija zbog toga imati više problema upravo sa svojim europskim partnerima jer je sadašnji premijer na ovaj način jasno pokazao da nema diplomatske spretnosti”, rekao je za Delo Peter J. Verovšek, za kojega vodeći slovenski list navodi da je nekadašnji predavač društvenih studija na sveučilištu Harvard i izvanredni docent na engleskom sveučilištu u Sheffieldu.
No, sasvim je sigurno da će ljudi iz Bidenove administracije zapamtiti čak manje to što je čestitao Trumpu, a više njegov sljedeći tweet: “Poštujemo teške osobne životne tragedije Josepha Bidena i neka njegova stara politička postignuća, no ako bi on sada bio izabran, bio bi jedan od najslabijih američkih predsjednika u povijesti, u trenutku kad slobodni svijet treba više nego ikad jake Sjedinjene Države”.
Pa bi se moglo dogoditi da na nekom NATO-ovu summitu slovenski izaslanici zatraže sastanak s Bidenom i budu glatko odbijeni. Ili, što je još gora opcija, da pristanu na sastanak na kojem onda dvije vrlo vjerojatno moćne žene nove administracije, Michèle Angelique Flournoy, kao ministrica obrane, i Susan Rice kao državna tajnica, Janši prirede pranje glave na suho.
Lenarčič nije slučajno – riječ je o iskusnom diplomatu – govorio o pozitivnoj slici Slovenije u Bruxellesu. Ljubljana bi trebala 1. srpnja sljedeće godine preuzeti predsjedanje Vijećem EU. Janša bi tako drugi put, nakon 2008. godine, bio lice koje predstavlja EU. U svijetu, uz Charlesa Michela i Ursulu von der Leyen. Za EU je apsolutno neprihvatljiva situacija u kojoj bi američka administracija izbjegavala susret s EU zbog osobe koja je na čelu predsjedavajuće države.
Na taj je problem odmah upozorila slovenska opozicija koja je oštro napala Janšu i njegove poruke o američkim izborima. Što Janši nije previše zasmetalo. Ali, ozbiljan je problem nastao kad su negativno reagirali njegovi koalicijski partneri. Tako je Matej Tonin, ministar obrane i predsjednik stranke Nova Slovenija (NSi, također kao i SDS članica Europske pučke stranke) rekao da “tweetovi predsjednika vlade u ovom trenutku Sloveniji ne koriste, a hoće li štetiti, to će pokazati vrijeme”. NSi je oduvijek vjerni sljedbenik SDS-a kao mlađi partner pa je utoliko zanimljivije promatrati relativno oštru Toninovu reakciju. Nije tajna da taj mladi političar (37) sa zavidnom karizmom vide sebe kao lidera desnog centra nakon što se Janša jednom umirovi, smatrajući to logičnim tijekom.
Cijeli slučaj treba gledati i u kontekstu velike unutarnjopolitičke kolebljivosti u Sloveniji. Janša je u koaliciju, osim NSi-a, uzeo i SMC, stranku koja više ne može računati na ulazak u parlament i koja trenutačno ima samo jedan cilj: što dulje ostati na vlasti pa se možda profilirati i postati barem malo prepoznatljivija u javnosti. Teško jer im javnost neće oprostiti prelazak iz koalicije lijevog centra u Janšinu vladu. No, tu je poznata nepoznanica, varijabla za koju se činilo da će postati konstanta. Stranka umirovljenika, DeSUS. Koja je početkom ove godine smijenila “vječnog” predsjednika Karla Erjavca. I nakon toga ušla u koaliciju s Janšom – ali njima ne prijeti okretanje leđa biračkog tijela jer imaju iznimno stabilnu podršku već dulje od 20 godina. Krajem ljeta u DeSUS-u došlo je do novih potresa pa je smijenjena predsjednica i opet je otvoreno pitanje stranačkog čelništva.
Erjavec nije mogao niti htio propustiti takvu priliku i izgledno je da će 28. studenoga biti izabran za stranačkog predsjednika. I tada opet postaje ključni igrač – izađe li iz koalicije, Janša više nema većinu. Erjavec je daleko od kapaciteta za ozbiljnog ministra vanjskih poslova (iako je to bio više puta), ali ima politički instinkt i svjestan je izgovorenog u parlamentu: “Oporbeni zastupnici u odboru za vanjsku politiku iz oporbenih Socijalnih demokrata (SD), Liste Marjana Šareca (LMŠ) i Stranke Alenke Bratušek (SAB) u više su svojih intervencija postavljali pitanja kako ‘sanirati’ veliku diplomatsku štetu nastalu Janšinim tvitanjem, navodeći da je riječ o ‘velikom političkom skandalu’ međunarodnih razmjera, ‘samoubilačkom međunarodnopolitičkom potezu’ sadašnje vlade i njezinu ‘najvećem diplomatskom kiksu’ dosad”.
I “na pitanje oporbenih zastupnika što o Janšinim porukama potpore Trumpu i njegovim sumnjama u izborni proces u SAD-u misli njemačka kancelarka Angela Merkel, ministar vanjskih poslova Anže Logar (iz Janšina SDS-a) rekao je da se stajalište o nekoj državi ne može ‘reducirati’ na jedan tweet na društvenim mrežama”. Logar na mnoga pitanja, pa tako i na ovo, nije uopće odgovorio, jer nije ni mogao protiv neupitnih argumenata. Opozicija je i prije Janšine “Twitter oluje” pokrenula koaliciju “Ustavnog luka” s ciljem da izolira SDS i preuzme vlast.
Idejna začetnica tog poteza je Tanja Fajon, nedavno izabrana predsjednica Socijaldemokrata (SD). Ako im se pridruži DeSUS, što zbog posljedica Janšina djelovanja ne treba isključiti, Slovenija bi mogla dobiti drugu vladu u jednoj godini. A Janša pretrpjeti novi poraz. I izgubiti mogućnost da opet bude predsjedavajući EU. Sve zbog toga što iskreno podržava svog političkog parnjaka. Tako je to kad političar želi biti principijelan, misli si sigurno Janša. Ali, može biti miran – to ni na koji način neće utjecati na njegov položaj u stranci. Predsednik, piše Jutarnji.