Popis je pred nama, njegova važnost za svaku državu vrlo je velika jer temeljem njega se rade analize i postavke prošlih i budućih politika, tvrdi Penava

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava ove godine nije sudjelovao u Koloni sjećanja jer je pozitivan na koronu. Njegove su poruke iz samoizolacije, međutim, itekako primijećene. S Penavom smo stoga razgovarali putem e-maila.

Virus vam ove godine nije dao u Kolonu sjećanja. Kako se nosite s njim i kada ćete natrag na posao?

Simptomi koje imam su vrlo blage naravi jer se svode na djelomičan izostanak osjetila okusa i mirisa stoga se nadam što skorijem povratku u uobičajeni režim obavljanja dužnosti, već početkom sljedećeg tjedna. Sudjelovati u Koloni sjećanja dužnost je gradonačelnika Vukovara i naravno da mi, gledano s tog aspekta, nije bilo drago što ne mogu biti dijelom Kolone sjećanja. Srećom je zamjenica gradonačelnika gđa Ivana Mujkić dan prije izašla iz izolacije i dostojno predstavljala grad Vukovar u Koloni sjećanja u trenutku kada smo zamjenik Marijan Pavliček i ja u tome bili spriječeni, donosi Večernji.

U koloni se ipak našlo znatno više ljudi nego što je Vlada očekivala. Bojite li se da bi to moglo povećati ukupan broj zaraženih?

Broj sudionika kolone bio je na gornjoj razini okvira za koji smo predviđali da je realan. Nismo imali kristalnu kuglu, znali smo da će brojka sudionika biti mnogo manja nego proteklih godina, ali smo predviđali da je sve od nekoliko stotina do otprilike 10.000 moguće premda mislim da nas je većina očekivala brojku između jedne i tri tisuće sudionika. Prema svim relevantnim pokazateljima kojima raspolažem, Kolona sjećanja je protekla dostojanstveno i u najboljem mogućem redu, kao i svake godine, a sudionici su se vrlo brzo i u miru razišli. Stoga se nadam da će posljedice s obzirom na pandemiju biti doista minimalne, čime bismo potpuno ispunili dva cilja koja smo si zadali – održavanje Kolone sjećanja i razumna razina sigurnosti iz aspekta mogućnosti širenja zaraze za sve sudionike Kolone. VIDEO

U Koloni sjećanja puno manje ljudi nego prošlih godina: Mnogobrojni su hodali ogrnuti zastavama ili ih nosili u rukama.

Uoči Dana sjećanja priopćenjem ste oštro reagirali na najavu da bi u SNV-ovoj komemoraciji dan prije mogao sudjelovati i Zvonko Milas kao predstavnik Vlade. Zašto vam je to toliko smetalo?

Teze, kad je riječ o bacanju vijenca u Dunav, koje već nekoliko godina gura SNV-a i SDSS-a, poznate su svakome onome koga to zanima. Njihove „povijesne istine” su da je do rata u Vukovaru došlo zato što su u Vukovaru prije rata ubijani građani srpske nacionalnosti, zbog čega su se Srbi organizirali i naoružali te je tako počeo rat u Vukovaru i Hrvatskoj. Za datum obilježavanja tih tragičnih povijesnih događanja izabran je 17. studenoga, dan uoči obljetnice pada Vukovara. Zašto? Što se to dogodilo na taj dan „povijesne istine” koju obilježavaju? Odgovor je, ništa, ništa se nije dogodilo. Niti postoji ta „povijesna istina” jer je riječ o klasičnoj velikosrpskoj mitomaniji niti se bilo što takvo 17. studenoga 1991. godine dogodilo u Vukovaru. Datum je izabran samo kako bi se obezvrijedio 18. studenoga, kako bi se na tragu Memoranduma 2, SANU, pokušala podijeliti odgovornost, relativizirati i umanjiti krivnju Republike Srbije za zlodjela koja su počinjena u ime stvaranja “velike Srbije” i kako bi se još jednom pogazilo dostojanstvo i čast stradalnika Domovinskog rata u Vukovaru. Toliko daleko od onoga što se pokušava kroz medije progurati kao pomirenje, željom za normalnim odnosima, otvaranje budućnosti i tomu sl. Žalosna je činjenica da se SNV s takvim programom financira sredstvima građana RH, da to radi pod pokroviteljstvom Vlade RH, da to radi u jednom Vukovaru, mjestu posebnog domovinskog pijeteta i to dan uoči najtragičnijeg dana u povijesti hrvatske države. Još je žalosnije od toga da u obrani i dokazivanju povijesnih činjenica moraju istupiti pojedinci poput Luke Mišetića, Andrije Hebranga, Pilipa Karaule ili zamjenice gradonačelnika Vukovara Ivane Mujkić, dok službene institucije i mediji o tome nemaju svoj stav i stoga šute, a službena vlast još i podupire. Smeta mi činjenica da sam, jednako kao i g. Mišetić, u obrani svojih teza primoran pozvati se na presude Haaškog tribunala kojima je zaključeno da je „srpsko vodstvo vodilo zločinačku politiku vršeći politički motivirane ratne zločine nad Hrvatima u Vukovaru, Škabrnji i diljem Hrvatske”, sve u ime projekta “velike Srbije”, a nijednom presudom nije zaključeno da je hrvatsko vodstvo počinilo zločine nad Srbima ili da je hrvatsko vodstvo vodilo zločinačku politiku prema Srbima. Kad je riječ o presudama hrvatskog pravosuđa, nemam se na što pozvati, jer su rezultati poražavajući.

Više pročitajte OVDJE