Hrvatska polit-komediografska scena značajno je profitirala na spoznaji kako je Gletarica Augustinović od sinoć vođa Hrvatske stranke prava, što se može shvatiti kao najava buduće pravaške neviđene ekspanzije.
U toj političkoj utakmici počela se napokon manifestirati puna raskoš imaginacije njezinih sudionika. Za Gletaricu je, između ostaloga, publika kroz usta njegovih priručnih fejs glumica, dvije zrelije pravašice, mogla saznati da je ne samo pametan i sposoban, nego i zgodan, što ga u konačnici čini multiplicirano poželjnim za razne funkcije.
Pljunuti Alen Delon, dodao bi raspoloženi narod. Nikica Gletarica nekim svojim fejs uradcima, čini se, odvažno korača na čelu kolone, i obavještava gledaoce kako je ostvario sve. Ali, želi više! Odmah u narednim objavama, za nijansu demokratski, povlači se među pravaše, navodi kako su ‘baš oni ti koji su snaga‘, da ne bi ispalo kako se previše nameće, i piše još nešto što je teško zapamtiti.
Parada pijanstva i kiča
Ikonografija sinoćnjih i jutrošnjih prigodničarskih fejs objava, Gletarici u čast, obilježena je kod svih sudionika profanom vizualno-retoričkom agresijom, te bi traženje bitnih razlikovnih nijansi u toj agresiji zahtijevalo specijalnu analitičku motivaciju, kojom se odlikuju samo odabrani politoreklamolozi.
Ovdje se usredotočujemo na prigodno impresionističko razmatranje scene, u kojem akteri, po egzaktnosti poruka, razvijaju dojam da je od sinoć HSP jači i od HDZ-a i DM Miroslava Škore zajedno. Nije to lak posao, tko bi, uostalom, uspio razumjeti i shvatiti što piše neki Željan Jurlin, taj anti 5G (no)tornjak, ili recimo paćenica Ivanka 5Ć(eriju) Špralja. Ima ‘toga’ još, treba uhvatiti vremena i zaploviti bespućima svemrežja, vrlo brzo postaje jasno u kojoj su se mjeri od sinoć ovi reklamoautori koncentrirali na bombardiranje uma. Vjerojatno je u pitanju logika da ako su poruke i evidentno lažne, a i sami znaju da jesu, ta činjenica u plošnome jednodimenzionalnome kontekstu Gletaričina nastupa, definiranog trijumfalizmom nad stvarnošću, ne mora bitno utjecati na njihov opći propagandni efekt.
Okružen sućutničkim pojavama
Novi predsjednik HSP-a, Nikica Gletarica Augustinović, čini se, ipak želi nastupiti lišen pratnje partijskih kolega. Što je, obzirom na ponuđeno, za njega dobro. Svjestan je da će počiniti politički harakiri ako mu s desne i lijeve strane budu koračale sućutničke pojave poput recimo nekog Petra Crnca iz Požege, ili dežmenkastog Damičevića iz Broda, čija je komplementarnost i usuglašenost s realnošću prepoznatljiva tek nakon duljeg razmišljanja. Svjestan je svega Augustinović, no pravo je pitanje što može učiniti nakon sklopljenog ‘ugovora s vragom’?
‘Prodao dušu vragu’
Dakle, Gletarici Augustinoviću, nešto kao i starom znanstveniku Faustu, jasno je kako se mora riješiti praktički svih izabranih članova predsjedništva, te kako se mora osloniti na mlade snage, prije svega na izvjesnog Piškora iz Delnica, i na Mariju Ćaćić iz Gospića. S potonjom s nedavno i slikao, likovno sugerirajući da su približno isti po visini i po stasu, te time pokušao na sebe preuzeti dio mladalačkog šarma atraktivne Ćaćić, što će mu, obzirom na ostatak sućutničkih pojava u predsjedništvu biti od neizmjerne važnosti. Dakle, analizirajući rezultate izbora za razna glavna tijela Haespea jasno je kako je Gletarica Augustinović partnerski nastupio s popisom na kome dominiraju stara potrošena partijska imena, haespeovski hard-core, kojih se publika u dobroj mjeri zasitila. Sve što su Jurlin, Crnac, Damičević, Mišković itd. bili u stanju ponuditi, odavno su već ponudili i realizirali, i javnosti je više nego solidno poznat monotoni politički standard kakav od njih može očekivati.
Vječna Špralja
Ili, recimo, katastrofalno pogrešno pozicioniranje u predsjedništvo Ivanke Špralja, što je možda i najveći paradoks u Gletaričinoj ponudi. Nejasno je, naime, čime se ova propovjednički obojena zadarska Madona, specijalizirana za gubljenje baš svih izbora na kojima je do sada nastupila, ali baš svih, može lokalno suprotstaviti opasnim igračima poput recimo Božidara Kalmete, Ante Župana, Božidara Longina, ili recimo, čime se dotična misli suprotstaviti Branku Dukiću, kojeg prate respektabilna građanska imena.
Uskrsli 5G Jurlin
S druge strane Augustinovićevo eventualno uklanjanje scenskih likova poput Željana Jurlina, Crnca, Damičevića, Špralje, Žilića, Miškovića, zatim i nekog Ranka Topića iz Imotskog na niža stranačka mjesta, ne bi bio nikakav bitan pomak, s jedne strane svjestan je da mora povući te poteze, ali ne zna kako. Sile zla pobjegle su iz podzemlja, Gletarica je s njima morao ‘sklopiti ugovor’ kako bi eliminirao konkurenciju, prije svega dr. Ivicu Granića, te je sada u nezavidnom položaju: obećao je svojima da će ‘cijela stranka’ postati njihovo vlasništvo ako on pobjedi. Dakle, biti će dobro, a ako netko drugi pobjedi, onda će taj drugi poslati ‘epidemiju’ i nikako neće biti moguće pronaći lijek.
Faust, Mephisto i Gletarica
Zaključno, Augustinović se, dakle, u svojoj selekciji oslonio na tradiciju i slavu HSP-ovoga ‘narodnoga‘ imagea, sada pokušava pošteno otplatiti dugove svojim starim suborcima. Svjestan je kako na taj način gubi korak s vremenom, tako da jedino otvoreno pitanje ostaje: hoće li Augustinović imati snage na ‘povijesnoj lomači’ pridružiti se svojoj Gretchen, te skupa s njom junački izgorjeti kako bi vratio dušu koju je prodao u cilju eliminacije konkurencije. Preko predočenoga postupka indukcije dolazimo do enigme koja će se u psihologiji već na narednim lokalnim izborima pokazati ključnom: hoće li kod Haespeovih birača prevladati utjecaj Augustinovićeve liderske (kvazi)karizme, koju podupiru ‘stari glumci u starim ulogama‘, ili novi reformizam koji na nedorečene načine ipak pokušava zadovoljiti apetite za promjenom. Na žalost, stranka je s izborom Gletarice Augustinovićem zadržala kontinuitet rudimentarnosti, dodatno je izgubila građansko – intelektualni identitet, i to bi se moglo pokazati kao glavni problem narednih, ali i svih drugih, izbora na kojima će ova stranka i njeno aktualno vodstvo nastupiti.
Mijat Tomić za Hrvatski glasnik