Srpska udruženja filmskih radnika su se zbog neregularnosti u izboru usprotivila filmu “Dara iz Jasenovca” kao kandidatu za Oscara.
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova osudilo je u siječnju 2018. “pokušaj da se prostor UN-a postavljanjem srbijanske izložbe o logoru Jasenovac iskoristi za manipulacije i plasiranje lažnih podataka”. Međutim, ionako zakasnjeli protest nije spriječio da se u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku postavi, kako su je organizatori najavili, “najveća i najmonumentalnija izložba o Jasenovcu”. Tadašnji ministar vanjskih poslova Republike Srbije Ivica Dačić govorio je tih dana o “velikom otporu jedne države” da se postavi izložba organizirana “sa željom da se zločin u Jasenovcu ne zaboravi i da se ne dopusti relativiziranje i rehabilitacija zločina”. “Jedna država”, naravno, bila je Republika Hrvatska koja, nakon godina toleriranja, prešutnog odobravanja ili u ponekom slučaju čak i poticanja relativiziranja i rehabilitacije ustaških zločina i zločinaca nije mogla parirati srbijanskoj diplomatskoj ofenzivi na polju kreiranja narativa o Jasenovcu u svijetu, donosi Večernji.
Inače, ta ista izložba pod naslovom “Jasenovac, pravo na nezaborav” ove je godine u rujnu, u sklopu manifestacije “Noć muzeja” otvorena u Kragujevcu. U najavi agencije SRNA, koju su prenijeli i mediji koji nisu pod Vučićevom kontrolom i utjecajem, poput beogradske redakcije N1, ne spominju se, naravno, nikakve kontroverze ili manipulacije, nego piše da “izložba predstavlja doprinos očuvanju univerzalnih vrednosti čovečanstva i globalnih napora UN-a, s ciljem sprečavanja pojave revizije i rehabilitacije neonacističkih i neofašističkih ideologija isključivosti i svih oblika diskriminacije i fanatizma” te da je “glavni cilj izložbe negovanje kulture sećanja na srpske, jevrejske, romske i antifašističke žrtve holokausta i genocida u logoru Jasenovac”. Sve u svemu, tekst kojem se, bez uvida u sadržaj izložbe, nema što prigovoriti.
Republika Hrvatska mogla se samo na jedan način efikasno suprotstaviti politizaciji Jasenovca iz Srbije tako da je sama organizirala i postavila jednu takvu izložbu, ali ne zbog kontriranja Srbiji, nego zbog sebe same i svojih građana i budućih generacija. Međutim, takav svijet u kojem Hrvatska kao državni projekt organizira i sponzorira ozbiljnu izložbu ili, recimo, film o Jasenovcu, dok se u isto vrijeme Srbija na sličan način bavi zločinom u Srebrenici, još uvijek je čista utopija. Kako kod nas, tako i kod njih, i dalje je daleko lakše, poželjnije i politički profitabilnije baviti se “njihovim” zločinima i “našim” žrtvama, a na tom polju se i dalje odvija i prilično bolesno nadmetanje za međunarodnu pažnju i nametanje vlastitog narativa. A na tom polju Srbija i dalje dominira nad Hrvatskom jer očito ima plan, političku volju i novac za njegovu provedbu.
Po načinu na koji je najavljivan i u različitim fazama predstavljan javnosti, čini se da je dosad najveći kapitalni projekt u sklopu tog plana cjelovečernji igrani film “Dara iz Jasenovca”. Od samog početka to je državni projekt, prije svega po onom najvažnijem, količini novca koji je država u nj uložila. Narativ koji oko filma stvara Vučićeva propagandna, u prvom redu tabloidna mašinerija, domaću javnost uvjerava kako je Jasenovac čak i u Srbiji dosad bio tabu-tema. A svaki pa i najmarginalniji primjer ustašofilstva u Hrvatskoj ili relativizacije ustaških zločina iz vremena NDH, službena Srbija dočekuje s velikom zahvalnošću kao građevni materijal vlastite strategije. Od samog početka u tu se strategiju, čini se, uklopio i srpski prilično poznati režiser Predrag Gaga Antonijević, autor satiričnog filma “O pokojniku sve najlepše” iz 1984., a kasnije i nekoliko američkih naslova.
Na konferenciji za novinare početkom studenoga 2019. u Beogradu, nakon završene prve faze snimanja filma prema scenariju Nataše Drakulić, Antonijevića su pitali ima li u “Dari iz Jasenovca” hrvatskih glumaca. Odgovorio je: “Nažalost, nema hrabrih hrvatskih glumaca koji bi igrali u mom filmu. To je kod njih još uvijek tabu-tema. Imam puno prijatelja tamo za koje znam da bi voljeli da se napokon ta priča otvori i istina kaže, ali ne želimo da se dogodi da nakon što odigraju ulogu fašista u srpskom filmu, tamo negdje dobiju batina. Ipak je kod njih ponovo ta čudna poplava ljubavi prema NDH i fašizmu.”
Više pročitajte OVDJE