Poznati hrvatski psihijatar, stručnjak za razvoj i liječenje PTSP-a osvrnuo se na svom facebook profilu na Nacionalnu strategiju mentalnog zdravlja.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
U svibnju 1998. godine, po samom završetku do tada najveće konferencije o psiho-socijalnim posljedicama rata u svijetu, održane u Cavtatu i Dubrovniku, moj kolega iz organizacijskog odbora, prof.dr. Lars Weisaeth (u to vrijeme jedan od ključnih ljudi zaduženih za mentalno zdravlje vojnika NATO pakta) rekao mi je sljedeće:
“Znaš, imaš jedan problem. Nekada si preskroman”.
Ovaj uvod odabrao sam iz razloga što ću se o ovoj objavi posve neskromno pozvati na svoj tridedetogodišnji liječnički i javno-zdravstveni staž i sa pozicija svojeg stručnog autoriteta osvrnuti na prijedlog Strateškog okvira razvoja mentalnog zdravlja 2021. – 2030. koji po najavi ministra zdravstva Vili Beroša idući tjedan ide na mišljenje tijelima državne uprave te nakon toga na e-savjetovanje.
Posve slučajno, van službenih kanala, u ruke mi je jučer došao spomenuti materijal u kojem, na stranici 31. piše sljedeće:
“U svakom društvu postoji određena manjina pojedinaca koji se razlikuju od dominantne društvene skupine prema određenim značajkama i koja biva izložena sveprisutnom društvenom pritisku s negativnim učincima na mentalno zdravlje, a u tu skupinu pripadaju LGBT osobe, osobe manjinskih narodnosti u Republici Hrvatskoj, te osobe lišene slobode u zatvorskom sustavu”.
Mišljenja sam da je u prethodnom stavku izneseno više znanstveno nedokazanih tvrdnji koje svoje uporište nemaju kako u hrvatskom javnom životu, tako niti u hrvatskom društvu kao cjelini, te su potencijalno društveno opasne.
Primjerice, što to znači “sveprisutni društveni pritisak” na mentalno zdravlje?
Ako tu možemo ubrojati (a mislim da moramo!) stvari kao što su nepriznavanje prava na bolest, javnu stigmatizaciju i prozivanje, uskraćivanje medicinskih i socijalnih prava, medijsku hajku i javni linč, kršenje prava na privatnost podataka i politički progon, onda je do sada samo jedna društvena skupina u Hrvatskoj bila podvrgnuta “sveprisutnom društvenom pritisku”, a to su hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a.
Dokaza za ovu tvrdnju, kako znanstvenih tako i društveno-povijesnih je mnogo, a dovoljno je ovdje spomenuti samo recentnu studiju o suicidima mr. Zorana Komara i dr. Elvire Koić gdje brojke samoubojstava među braniteljima jasno svjedoče o dugogodišnjem “sveprisutnom društvenom pritisku” spram te populacije.
