Reakcija predsjednika Republike Zorana Milanovića povodom obljetnice vojne akcije Maslenica, ponovo otvara dramatično važno pitanje i šalje otvoreno upozorenje svim državnim i društvenim institucijama i hrvatskom narodu u cjelini.
S obzirom da su pozvaniji od mene, pri čemu poglavito ističem Antu Đapića i Peru Kovačevića, rekli što je trebalo o HOS-u i pozdravu Za Dom Spremni, a vidim da se uzburkala i politička scena na desnici, pa i Sačić ” najoštrije prosvjeduje” ( gdje li se i u kojoj radnji samo oštre prosvjedi), a dojučerašnji zagovaratelji Milanovićeve suverenističke “evolucije” šute, želim naglasiti daleko najopasniju indikaciju ovakvog opetovanog Predsjednikovog ponašanja.
Njegovi postupci i javna potpora u medijima, ali i među vladajućima (Pupovac) nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da Republika Hrvatska čak i u samoj institucionalnoj strukturi nije definirana kao država. Govorim o temeljima.
Jer, počevši od inauguracije, pospremanja ureda na Pantovčaku, Okučana, do Maslenice, Milanović ne provodi inat, nego pokazuje da državne temelje drži upitnim, pa mu je polazište da nakon izborne pobjede i ustoličenja na funkciju, funkciju – a s tim i državu – može i treba prilagođavati svome svjetonazorskom profilu.
Država i njeni temelji, njena definicija, se ne može nikada, bez ustavnih promjena i redefinicije korijena i identiteta države prilagođavati aktualnim politikama i njihovim protagonistima.
Ako se to događa, ako sudionik vladajuće koalicije ne poštuje bilo koju komponentu Domovinskog rata, to govori o tragičnoj činjenici da nemamo usuglašeno ni praiskonsko pitanje o definiciji države, s tim i o njenom izvornom smislu ili svrsi.
Može naime Milanović, Pupovac ili bilo tko osobno misliti što želi, ali dok u korijenu države stoji Domovinski rat kao jedan od temelja, službeno i u svakoj prigodi moraju biti ponizni pred HOS-om ili pozdravom Za Dom Spremni.
Jednostavno moraju ili ne smiju pristupiti ni jednoj državnoj ili javnoj funkciji.
Imaju legitimno pravo tražiti javno redefiniranje države, ali dok se to ne ustavotvori, moraju poštovati postojeću definiciju države.
Uz to je iznimno zabrinjavajuće i odavno uočljivo da je HOS kao komponenta Domovinskog rata u višegodišnjim udarima od strane većine nositelja naslijeđa ratnih brigada i ratnoga ustroja, do vojskovođa, prepušten sam sebi i dijelu pravaških inicijativa i simpatizera. Udar na HOS i na Za Dom Spremni, udar je na svakoga, baš svakoga pripadnika pobjedničke vojske i policije iz Domovinskog rata, ali i na nasljednike, suvremeni ustroj Oružanih snaga.
Zato je potpuno pogrešno ove Predsjednikove, Pupovčeve i ine reakcije gledati kao ispade, kao svjetonazorski refleks, kao izraz političkog osobnog profila ili bilo što slično.
To su udari na samu definiciju, svrhu i smisao Republike Hrvatske. S obzirom da je to odavno pojava i pravilo, to je istodobno poziv hrvatskim političkim i drugim institucijama, te cijelome narodu, da imamo dramatično otvoren problem samoga postojanja i opstanka.
Ne može ništa biti ni jako ni sigurno, ako ne postoji jasan i neupitan stav – treba li uopće postojati. A upravo taj problem se nameće Milanovićevim reakcijama.
Marko Ljubić/Facebook