Home Kolumne Branko Bogdanović: Slavonska zla kob.

Branko Bogdanović: Slavonska zla kob.

by Ante R.

Banožić: ‘Anušić neka vodi političku igru u svojoj županiji’, koja politička igra, kakva politička igra? Ima li politika na nivou Županija svoje Carske namjesnike, plemstvo ili plavu krv?

 

“Zla kob” Gabriela Garcíe Márqueza kratki roman vrlo blizak ranom proslavljenom autorovu romanu “Pukovniku nema tko da piše”. Županijom kruže zlobne ceduljice, koje razotkrivaju mračne ljudske tajne, zločine, prevare sve u svrhu uvertire velikih previranja baš kako je to istaknuto u Márquezovom djelu ali jednako tako predviđa tjeskobnu i nasilnu atmosferu. Hoće li i Slavonija završiti sa najznačajnijim djelom istog pisca “Sto godina samoće”.

 

Treba li spašavati HDZ na istoku Hrvatske ili ga treba pustiti u svome samouništenju da dotakne dno moralne kaljuže u koju je sam upao? Kakva je to igra u kojoj se ne snalaze čelnici županijskih organizacija i može li ta „bolest“ zaraziti i druge stranke i političare. Previše je pitanja a samo je jedan ispravan odgovor. Ta plava krv koja svojata stečena prava za kadroviranje izgleda ima konkurenciju u mladim stasalim lavovima. Uvjeravam vas da je ogoljenje problema, gdje savjet mudraca prvenstveno Osijeka i Vinkovaca izlazi na vjetrometinu, jednako tako opasno i za Zagreb. Neće proći dugo i oglasiti će se „Vožd“ ako „Vožda“ ima. Ako se ne oglasi glava stranke onda je razvidno da je Vlada lutkarsko kazalište u kojem stare, izborane, reumatične, ruke gurnute u skute upravljaju mladim lutkama. Zamislite koliko esencijalne životne energije istok Hrvatske troši na potrebe metuzalema kojima je jedino u cilju održati usku lozu vlastite plave krvi kumova i rodbine. Tragedija slavonskog stanovništva je što se bogata povijest vrijednog radišnog, poštenog kraja i ljudi zamračuje silama koje isključivo vode brigu o vlastitom uspjehu i premoći. Tragedija je što će ta „Zla kob“ ostati za dugo ako magija u procesu smjene, istrošenih moćnika HDZ-a, uspije građanima zadržati oči širom zatvorene.

 

Većina kandidata za mjesta Načelnika, Gradonačelnika i Župana ove napaćene „regije“ jasno vidi i zna da su programi i projekti obično mlaćenje prazne slame te se hrabro upuštaju u utrku znajući da je njihovo neznanje konkurentno ukupnom neznanju svih kandidiranih.

 

Pisao sam o Kurti i Murti no došlo je vrijeme da pišemo o konju na kojemu se mijenjaju jahači. Ovo „kljuse” koje prepoznajemo kao cjelinu, osiromašenog gospodarstva i osiromašene mase ispraznih građana, jedva hoda. Nesigurnim korakom sigurno kroči ka mjestu vlastita nestajanja gdje ga u špaliru sa prezirom gledaju i bodre Jude zveckajući izdajničkim srebrnjacima. Budućnost je predvidiva jer je kontinuitet propadanja prepoznatljiv. Ima li ovo napaćeno „Kljuse“ snagu i hrabrost na još jedan trk, na još jedan otpor gospodaru života i smrti? Netko mora izvući „Kljuse“ iz priče, nahraniti ga napojiti ga i vratiti ozdravljenog bez Kurte i Murte na leđima.

 

Vratimo se našoj stvarnosti i zaključimo neke činjenice. Uvjeren sam da velika većina svih građana Hrvatske pa tako i nas Slavonaca, Baranjaca i Srijemaca ne zna, sa koliko novca direktno i na koji način njime upravljaju političari svih nivoa vlasti. Vjerujem da ista ta većine ne zna kako se financiraju projekti koji nam se izvode u sredinama, naseljima i gradovima Hrvatske. Znanje je krhko i kod zapošljavanja po javnim pozivima ili dodjeli poslova po javnim natječajima. Ništa ne znate o visini i razlozima dodjele poticaja ako niste u dodiru sa „Plavom krvi“ hrvatske poljoprivredne, prehrambene i energetske loze Anžuvinaca. U kratko sve oko vas je kvarno do srži, trulo i zrelo za duboku brazdu. Pogledajte samo kako su nas savili da ne smijemo pitati po kojem redu se odlučuje o običnom cijepljenju, „običnom“ pravu da preživimo.

 

Jesmo li stvarno „stoka sitnog zuba“ i hoćemo li stvarno imati „Sto godina samoće“ kako nam to dočarava Gabriel García Márquez?