Tomislav karamarko se opet oglasio na svom facebook profilu, te reagirao na pisanje nekih novinara i njihovo “pravno” tumačenje presude Upravnog suda.
Status objavljujemo u cijelosti:
Čitam komentarić Jelene Lovrić u nekakvom tjedniku inspiriran presudom Upravnog suda u “mom” slučaju.
Drugarica iz Centralnog komiteta je zaključila kako Upravni sud nije dokinuo odluku povjerenstva Crne dame i ostalog šarenog društva, točnije, zaključio da moj “potencijalni sukob interesa” nije postojao. I što sad?!
Žao mi je što ponekad opteretim javnost ovim, očito, ne prevažnim pitanjem za Hrvatsku (milijarda eura, gore-dolje), ali kad osjetim smrad komiteta, kumrovečkih škola i slično, moram reagirati. Rečena drugarica iz jedne od tih septičkih jama, centralne, oštroumno zaključuje kako ja u ozbiljnoj politici nemam budućnosti. Možda je u pravu jer moja i njezina definicija ozbiljne politike su dijametralno suprotne.
Možda je ona u poziciji da iz svog CK utječe na javno mnijenje u državi koju nije htjela. Ima više takvih. Razni Galići, Puhovski, pa nešto mlađe garde tupastih sljedbenika i religioznih jugofilčića…
Postoji li moja budućnost u hrvatskoj politici ili ne? Odluku o tome sigurno neće donijeti drugarica Lovrić i ne opterećujem se time previše, ali zar nije tragična činjenica tko je sve u hrvatskoj neovisnoj državi glasan, relevantan i medijski promoviran?! Drugarica Lovrić je i u socijalističkoj Hrvatskoj pisala i komentirala, ali nije imala ono što ima sada – slobodu pljuvanja. Ona i njoj slični nisu nadalje zaslužili niti jednu moju rečenicu. Osim, jednu riječ – lustracija.
Za hrvatsku neovisnost i demokraciju poginulo je oko 17 tisuća ljudi. Znači li to njima išta? Nama da. Sve!