Branko Bogdanović: “Ako vam oduzmu fizičku slobodu, ostaje vam ona unutarnja, duhovna”

Foto HG

Kada, ne ako, vam oduzmu fizičku slobodu, ostaje vam ona unutarnja, duhovna. Rečenica koja nas treba užasnuti, postaje općeprihvatljiva poruka nekolicine slobodoumnih individualaca.

 

Može li bespomoćna pozicija koju spominje Viktor Frankl – židovski liječnik koji je preživio holokaust potaknuti virtualno preživljavanje u pozitivnom unutarnjem misaonom okruženju i danas? Jesmo li na posljetku uistinu doživjeli distopiju društva u punom smislu? Što sanjamo ili priželjkujemo ovih dana, što nam nude ili obećavaju upravitelji, čuvari i provoditelji straha bio on malo ili jedva malo opravdan? Sanjamo i priželjkujemo „slobodu“, stvarno?, sanjamo i priželjkujemo, kako, zašto?

 

Zamislite netko plaća novcem uskratu naše slobode i to svih oblika, kretanja, rada, socijalnog kontakta, obiteljskih druženja, brige za stare i nemoćne, zamislite netko nam plaća da dišemo kroz maske, da ne dišemo slobodno i punim plućima. Postavimo si pitanje koji dio Društva podržava i vjeruje da upravitelji, čuvari i provoditelji kontrole masa čine to za njihovo i naše dobro? Jesu li to ljudi nižeg stupnja obrazovanja, jesu li to „sisavci“ državnog proračuna ili su to plaćene individue za koje se podrazumijeva objektivnost? Svi zajedno i svi skupa, uvjereni da zaključana vrata štite one unutra od onih vani. Viktor Frankl je bio u pravu, to nam sada dokazuju mladi koji su na vrijeme „umakli“ u „inerspace“ u vlastitu dimenziju ostavljajući nas osjetilne na milost i nemilost produktu naše gluposti. Razmjeri raširenosti distopije nije vezana uz razvoj društva već uz moć uvjeravanja u neizbježnosti provođenja ograničavanja sloboda.

 

Dokazuje li krajnje licemjerje upravitelja, čuvara i provoditelja prema „nepoželjnom društvu“ da idemo ka cilju uništenja socijalnih i društvenih normi civilizacijske tekovine. Dokazuje li gubitak dijela suvereniteta Država da je na snazi neki transnacionalni projekt kojim upravljaju interesna skupina ili je pak na pomolu osnivanje globalne vlade bilo u sjeni ili javno? Gdje je u toj priči 7 i pol milijardi ljudi jesmo li mi višak? Velika većina nije svjesna svoje besmislenosti i bezvrijednosti jer se dosegao cilj preraspodjele moći kroz kapital.

 

Vrijeme konzumerizma je iza nas. Više nismo potrebni radi akumulacije kapitala elitama jer je razvidno da se kapital raspodjeljuje mimo rada. Dijeli se institucionalno gdje radništvo i seljaštvo gubi smisao a time i bitnost.

Jesu li svjesni upravitelji, čuvari i provoditelji restriktivnih mjera, u koje ni sami ne vjeruju, da su već sada razoreni čitavi dijelovi struktura sektora i da ne postoji model oporavka? Jesu li svjesni da novac koji dobivaju predstavlja nagradu za šutnju i nečinjenje. Prošlo je vrijeme distopijske književnosti, prošlo je vrijeme upozoravanja na nadolazeću neželjenu budućnost. Vrijeme neželjene budućnosti je stiglo, odvija se pred nama. Ovo je rezultat naše brzopletosti, nesmotrenosti i u krajnjoj liniji gluposti apsolutnog povjerenja u politike prošlosti, povjerenja u cirkusante u lijepim odjelima naučena govora. Upropastili smo svijet u kojem ostavljamo našu djecu da izbore svoje mjesto bez obzira na udio morala i socijalne osjetljivosti. Društvo baš izgleda kao da ništa ne funkcionira samo što je to zamka, jer upravo takvo okruženje pogoduje provedbi represije, nasilja i ograničavanja slobode. Nikoga više nije briga i nikome više nije stalo što buja kolektivno nezadovoljstvo.

 

Ovo kolektivno nezadovoljstvo rezultat je desetljeća stagnacije, umrtvljenosti, rezultat je nedostatka razvojne strategije malih tradicionalnih Naroda, koja slijepo prati vlastitu zaostalu (zatucanu) političku bulumentu.

„Nacionalni plan oporavka i otpornosti je Vladin plan za reformu i transformaciju Hrvatske“ tvrdi Premijer RH, glavni upravitelj, čuvar i provoditelj svih prethodnih inicijativa, programa i strategija. Sve su te inicijative dovele da vam ove redove pišem iz Njemačke uz stotine tisuća onih koji su nuspojava opetovanog „plana“ oporavka hrvatskog društva.

Branko Bogdanović Hrvatski glasnik

Komentari