Prva žrtva novog zakona: Kristijan Kapović ne može u utrku za novi mandat na Viru zbog pravomoćne presude.

Foto N1

Na ortofoto snimci iz 2011. lijepo se vidi cesta, bijeli put, kojim voze automobili. Danas je taj put na istom mjestu, ali presvučen asfaltom. Na nekoliko mjesta, doduše, u dužini od po desetak metara, more je asfaltiranu površinu raskomadalo i razbacalo šljunak po prometnici tako da se jedva može proći automobilom. Taj oštećeni asfalt i razvaljena cesta na Staroj lanterni, kako ovaj sjeverni dio otoka zovu Virani, tako bi mogao ostati dovijeka, kao spomenik na djelo koje je Kristijana Kapovića, načelnika Općine Vir, koštalo političke karijere.

Već tu vidim neku vašu figuru u punoj plastici, s istaknutim natpisom: ‘Na ovom je mjestu, nakon dugih osamnaest godina, okončana politička karijera Kristijana Kapovića’.

– Ha, ha, ha…

Ili možda bolje: ‘Na ovoj je okuci Kristijan Kapović izletio iz politike’.

Kapović se smije, iako mu nije baš do smijeha.

Negdje tamo u siječnju, kad smo ga zadnji put vidjeli na Kalelargi, sav je bio u pripremama za lokalne izbore. Nakanio je bio okupiti nezavisne kandidate od Paga do Draga i s njima napasti županiju, a možda i grad Zadar. Za Vir se nitko nije dvoumio jer – zna se – Vir je Kapovićev.

I onda je došlo proljeće i prošli petak kada je Sabor mjesec i pol prije izbora usvojio zakonske izmjene po kojima se nitko s pravomoćnom presudom za bilo koje kazneno djelo neće više moći natjecati na izborima. Za Kapovića, do 2010. SDP-ovca, bio je to snažan udarac u pleksus, ali ostao je na nogama, nije izgubio dah. Zafrkava se na svoj i tuđi račun, ali govor tijela ga razotkriva. Otkriva bijes, ljutnju, najradije bi puko i svima u brk istresao što o svemu tome zapravo misli. A nije da to nije i radio zadnjih desetak i više godina, govori Kapović za Slobodnu Dalmaciju.

Naprotiv, mnogi su skloni vjerovati da ga je upravo taj njegov dugački jezik, ta njegova tvrdoglava borba s državnim molohom, koštala političke karijere…

– Kad mi kažu da sam šerif, ne znam bi li se smijao ili poludio. Kako mogu biti šerif kad ni o čemu ne odlučujem? Pa mi živimo u najcentraliziranijoj državi Europske unije! Proračuni svih općina u Hrvatskoj nisu ni pet posto javnih budžeta! To su floskule za skretanje pažnje na milijarde koje država nerezonski troši. Eh da sam barem bio šerif, a sad sam još postao i „kriminalac”… – kaže Kapović.

Prije tri godine Kapović je pravomoćno osuđen na šest mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine. Kriv je za kazneno djelo protupravne gradnje prometnice na pomorskom dobru. Za onaj komad, nekih šesto metara, asfaltirane ceste na Staroj lanterni. Dok je općina nije asfaltirala, svake je godine morala utući stotine tisuća kuna na njenu sanaciju. Jer kad tu s Paga udare refuli bure, nose sve pred sobom. I sad kad su je asfaltirali more je raskopava, ali Kapoviću nakon presude ne pada na pamet ni lipe više tamo uložiti. Neka stoji tako oštećena, kaže, neka država to sanira…

– Ja sam osuđen jer nisam imao građevinsku dozvolu. Za to što smo kao općina napravili, uz svu potrebnu tehničku dokumentaciju, angažman geometra, nadzornog inženjera i provedenu javnu nabavu, nismo ni trebali građevinsku dozvolu, jer se radi o tzv. pojačanom održavanju nerazvrstanih cesta i prometnica koje je općinska uprava sukladno Zakonu o cestama i Zakonu o pomorskom dobru, izvela 2013. Od tada do danas, isto smo održavanje proveli na sto mjesta na otoku, ali sam samo za ovaj dio prijavljen! I osuđen – kaže i traži od nas da zaustavimo auto i izađemo, ističe Kapović za Slobodnu Dalmaciju

– Evo, cesta na kojoj smo sad, uz more, na isti je način asfaltirana kao i ona za koju sam osuđen. I za nju su me prijavili, ali me nisu osudili.

Zašto?

– Zato što me prijavio inspektor za graditeljstvo, kao gradnju na pomorskom dobru, i to se tretira kao prekršaj, koji je na koncu odbačen!

Pa zašto su vas onda osudili kad su tu prijavu odbacili?

– Zato što me za taj drugi, identičan dio ceste, prijavio inspektor zaštite okoliša! Da sam narušio autentični pejzaž!? A to je kazneno djelo. Ma kakav autentičan pejzaž, molim vas lijepo, kad se na ortofoto snimci od 2011. godine vidi da je tu bila, kao i što danas jest, prometnica? I trideset godina prije njome su vozili automobili…

I tu dolazimo do prave teme. Kapovića je za taj „zločin”, asfaltiranje otočne prometnice, prijavila politička opozicija iz udruge „Vir bez podjela”, u kojoj su tada participirali neki članovi HNS-a, stranke koja je u ruke te 2013. godine imala Ministarstvo graditeljstva, koje pak pokreće inspekciju i kaznenu prijavu. Za vrijeme Mostovih ministara, Vlahe Orepića u MUP-u i Ante Šprlje u pravosuđu, zadarska policija pokreće čitav niz, Kapović kaže, lažnih prijava, a stvar na zadarski Općinski sud dolazi tek nakon „požurnice” saborskog zastupnika Mosta, i bivšeg člana udruge „Vir bez podjela”, Marka Vučetića, u svojstvu člana saborskog odbora za pravosuđe.

Istog onog odbora koji potvrđuje kandidate za Državno sudbeno vijeće i Državno odvjetničko vijeće…

– Čim je predsjednica suda Ana Mišlov dobila Vučetićevu požurnicu, moj predmet ide u raspravu. Sutkinja mi na prvom ročištu, prije iznošenja dokaza i moje obrane, kaže da će me osuditi ako ne donesem građevinsku dozvolu. Za nešto za što po zakonu ne treba građevinska dozvola! Tako je i bilo. Unatoč dokazima, ja sam osuđen. Drugi su, za ista djela, pokazuje sudska praksa, bili oslobođeni. Jer djela nema ako se radilo u cilju javnog dobra. Kod mene, eto, to nije bio slučaj…

Duga je povijest borbe Kapovića i sustava. Od 2005., kad je prvi put samostalno pobijedio na izborima, pa do danas, kaže, nema dana da u Općini ili njegovim poslovnim objektima nisu bili policajci inspektori, istražitelji DORH-a, USKOK-a, financijske kontrole…

Mogli ste lijepo svima njima iznajmiti apartmane, preko cijele godine. Uštedjeli bi državi puste dnevnice, a i vi bi nešto zaradili…

– Ha, ha, ha! To mi nije palo na pamet, ali trebao sam. Virski turizam bi imao još bolje rezultate, ha, ha, ha…

Opet smijeh, ali opet s nekim prekrivenim grčem. Kapovića godinama prozivaju iz opozicije da je načelnik s najviše kaznenih prijava u državi. Govorili su da ih ima na stotine, možda i ima, ali samo je osam prijava završilo do optužnice, a samo jedna optužnica dosad do osude. Kapović zbog toga ne skriva frustracije.

– Iste noći u kojoj sam prvi put pobijedio na izborima pozvao me jedan član HDZ-a i tražio sastanak. Sutradan smo se našli u Zadru, bili su jako razočarani mojoj pobjedom, ali on mi je tada rekao sljedeće: „Imao si za protivnike ljude s visokim ambicijama u politici. Zaustavio si ih i sad možeš sve očekivati”. Sve, pitao sam ga. „Sve! Rekli su da te treba satrati na sve moguće načine, javno i privatno”.

Idućeg ponedjeljka, sedam dana nakon tog sastanka, u moj kafić na Viru dolazi financijska policija zbog navodne utaje poreza. Prijavu su podnijeli 2006. a odbačena je u sudskom postupku nakon jedanaest godina! Ništa nisu našli. Ali, idemo dalje…

Dalje?

– Da, to je prva od ukupno osam optužnica. Četiri sam na sudu dobio, za jednu sam osuđen, za tri postupci još traju. Ni jedna se ne tiče zloupotrebe položaja ili štete na račun općine.

Gdje smo stali?

– Onda su me 2007. prijavili za pogodovanje u javnoj nabavi, da sam neki posao podijelio u dva manja. Prijava je odbačena 2011. godine. Onda dolazi Virska noć, 13. kolovoza 2010., naš glavni dan ljeta. U ponoć, po prijavi zbog buke, u moj kafić dolazi interventna policija, „normalna” policija i dvije inspektorice. Kao, stvaramo buku a imamo dozvolu, ne ja, nego cijelo mjesto, za feštu do jutra! Nakon četiri sata prepiranja, zatvaraju i pečate lokal. Ujutro, kad sam došao na policiju, saznajem da sam kazneno prijavljen jer je netko preko noći skinuo pečat. Na sudu sam za to oslobođen.

Idemo dalje…

– Srpanj 2012. opet moj kafić „Vagabundo”. Jedan osuđeni ubojica i jedan lokalni diler u društvu nekih zagrebačkih kriminalaca, upadaju u moj lokal s pištoljem za pojasom i traže me. Dolazi moja žena i oni se stanu s njom sprdati, prijete joj silovanjem vrijeđaju je, maltretiraju. Deset ljudi u kafiću tome svjedoči. Žena dođe doma, izvan sebe, ali neće ništa da govori. Ubrzo saznam što se dogodilo i nakon dva dan naletim na jednog od njih. Nakon toga me prijavio za nanošenje lakših tjelesnih ozljeda i prijetnju. Predmet je otišao u zastaru. Žena je prijavu podnijela nekoliko mjeseci kasnije. Osam od deset ispitanih svjedoka potvrdilo je što se dogodilo, ali jedan meni dragi dečko, nije. Kad sam ga pitao zašto, a bio je tada još student, rekao mi je da su ga tražili i našli u Zagrebu i prijetili mu da će ga zgaziti. Znate što su od tada do danas policija i odvjetništvo napravili?

Polomili se, pretpostavljam.

– Ništa. Do dana današnjeg, od 2014. do 2021. godine odvjetništvo nije donijelo odluku, optužiti ili odbaciti prijave!

Idemo dalje?

– U veljači 2018. najprije moja kuća, a potom i kuća općinske pročelnice, napadnuti su tijekom noći molotovljevim koktelima. Na moju sreću, prozor su mi promašili, ali pročelnici je izgorjela i kuća i automobil. Do danas, nitko za taj događaj nije prijavljen, a kao oštećenike nas nitko nije zvao!

Zašto se dogodio taj napad?

– Gledajte, od 2007. godine na Viru se nisu proširivale granice građevinskih područja. Naprotiv, smanjile su se za 30 posto. Neke to jako boli. Skoro 250 hektara, u skladu sa zakonom, morali sam izbaciti iz prostornog plana. Zbog te odluke, da bih drugima mogao stati pred oči i reći ne, svoju sam obitelj i rodbinu zakinuo za sigurno pet milijuna eura, danas možda deset, izbacujući im 50 tisuća kvadrata iz plana.

Dalje…

– U lipnju 2018. godine organizirali smo blokadu Virskog mosta kao prosvjed što državne institucije, od pravosuđa do inspektorata, ništa ne poduzimaju temeljem naših brojnih prijava. Prosvjed je trebao trajati četrdeset minuta. U dvadeset i petoj minuti prosvjeda policija me silom odvodi u Zadar, a most se deblokira.

Dvadeset minuta nakon deblokade, kad sam s policijom već u Zadru, stiže prijava da Hitna ne može na intervenciju zbog blokade mosta. Umjesto tri prekršajne prijave, koje sam očekivao zbog prosvjeda, četiri dana nakon te lažne dojave dobivam kaznenu prijavu za ugrožavanje života opće opasnom radnjom.

Na kraju vas je optužio i USKOK. Zašto?

– Zbog kave i čaja, kako zovem taj slučaj. Teza USKOK-a je da sam iskoristio autoritet načelnika i od direktora općinskih tvrtki zahtijevao da sve poslovne razgovore i reprezentaciju odrađuju u mojim ugostiteljskim objektima. Da je to istina, to bi značilo da sam ja, koji godišnje uplaćujem dva milijuna kuna poreza državi, ukupno 11 milijuna kuna od kad sam načelnik, sada, nakon trinaest, četrnaest godina na vlasti, odlučio zarađivati od reprezentacije svojih direktora na kavi i čaju! Dakle trideset kuna dnevno. Zadarska ja policija zbog tog postupka ispitala dvadeset i osam ljudi, u Gajevoj u Zagrebu saslušano su četrdeset i četiri osobe. Veći je tu država napravila trošak nego što će moji direktori bilo gdje potrošiti na reprezentaciju.

Ta istraga traje od 2015. sve do korone prošle godine. Zbog toga sam 2016. prijavljen i za sukob interesa, ali oni su rekli da sukoba tu nema! Ako nema sukoba, kako ima kaznene prijave? Ima, tako što se čekalo tri godine, da tobožnja imovinska korist, troškovi za kavu i čak, narastu na 30 tisuća kuna, kako bi me se moglo optužiti za protuimovinsku korist.

I optužnica se podiže baš kad mi napadamo Zadarsku županiju zbog ilegalno izdane dozvole za gradnju benzinske pumpe, protivno općinskom prostornom planu. Nitko od ispitanih nije rekao da sam ikoga na nešto prisiljavao niti zastrašivao.

To je sve?

– Ima toga, ne znam više… Država nije ono što bi treba biti. Ona nas ne štiti nego nas pod utjecajem politike i interesnih krugova ciljano uništava. Policija, odvjetništvo, sudovi, inspekcije, nadzori, cijeli je taj sustav truo i treba provjetravanje. Ja nisam nevinašce, ali sigurno nisam ni ono što oni od mene žele napraviti.

Ipak su uspjeli, izbacili su vas iz igre…

– Jesu. Ali ni za čim ne žalim. Vir je od „ružnog pačeta” i „kolonije gubavaca” postao jedna od najuspješnijih općina u Hrvatskoj. Kad sam došao proračun je bio četiri milijuna kuna, a sada je oko četrdeset i pet. Turističke brojke Vira svi znaju, legalizirani su svi objekti, izgrađene ceste, kanalizacija, voda, rasvjeta, u ovom se trenutku gradi na dvjesto mjesta na otoku…

Rehabilitirani ćete biti 2023. godine. Mladi ste, imate 45 godina, hoćete li se vratiti u politiku? Ili će do tada doći neka nova presuda…

– Sad ne mislim o tome, imam stare roditelje i želim im pomoći, imamo mi dovoljno svoga posla. I tako sam mislio napraviti predah na polovici novog mandata. Vir je potpisao ugovore vrijedne sto milijuna eura za izgradnju vodovodnog i kanalizacijskog sustava iz projekta aglomeracije i nakon toga više nema ozbiljnih infrastrukturnih zahvata.

Ostajem u politici, ali neću više biti na mjestima dužnosnika i izlazim na izbore u Viru i županiji. Ne mogu me toliko pritisnuti koliko mogu ja podnijeti, donosi Slobodna Dalmacija.

Obračun kaznenim prijavama

Ako se sad zbog, recimo, osude za klevetu ne bude više moglo kandidirati na izbore, to bi se, uz naše glasovito neovisno pravosuđe, lako moglo pretvoriti u obračun kaznenim prijavama i eliminaciju protivnika?
– To samo dokazuje da je državni sustav ozbiljno bolestan i da nije nezavisan u svom djelovanju.
Što će po tome biti s HDZ-om, ako im Vrhovni sud potvrdi presudu za organizirani kriminal? Neće više smjeti na izbore?
– Ne budite naivni! Neće biti ništa od toga.
Mislite da se zbog toga i digla ovolika strka oko izbora predsjednika Vrhovnog suda?
– Recite vi meni? Vi to jako dobro znate…

Komentari