Home SportRibolov Siniša Slavinić: Šaranske uspomene s rijeke Ebro. Samo veliki i još veći

Siniša Slavinić: Šaranske uspomene s rijeke Ebro. Samo veliki i još veći

by Ante R.

Na spomen rijeke Ebro svi odmah pomisle na soma i somovski ribolov. No, Ebro je, u svjetskim razmjerima, poznata voda za ribolov krupnog smuđa, bassa, bijele ribe i – šarana. Šaranima također godi ova rijeka, tamošnje klimatske prilike, dugi topli periodi, pa se u rijeci uspješno mrijeste, a zahvaljujući obilju hrane brzo napreduju. Uglavnom u Ebru je puno šarana i svi su veliki. U stvari tamo žive samo veliki, veći i oni najveći primjerci ljuskavog („divljaka“) šarana. Malih valjda nema jer su tamošnji šarani kilaši glavna hrana za soma. Kileni su ćevapi za soma. Šarani teški do 8 kg težine, kakve smo kolega Božo i ja, za vrijeme našeg boravka u Španjolskoj lovili su „oni manji“ primjerci. Tek oni od deset kilograma na više se računaju kao pravi – veliki šarani ovdje, a o njima ima što reći Saša Valentić, koji na Ebru ima kamp u koji dolaze ribolovci – turisti iz cijelog svijeta. El Sale je naše gore list, Osiječanin, a u Španjolskoj je već dugi niz godina ribolovni vodič i domaćin raznim grupama ribolovaca Na Ebru, pa je tako svojevremeno bio i nama.

Ovo je priča o tome kako smo, tijekom našeg ribolovnog izleta na somove, lovili i šarane.

Četvrtog dana naše ekspedicije, Saša nas je čamcem odvezao u jedan ogroman zaljev, podno gradića Flix. Taj mirni dio Ebra obrubljen je šumom trske… E, to treba vidjeti. Tko će znati zašto, ali tu se u plićacima zaljeva skrivaju jata šarana. Ma kakva jata – mega jata. Doslovce na tisuće krupnih šarana ljuskaša, teških četiri, pet i više kilograma, panično je bježalo ispred čamca, iskakalo iz vode.

To je bio dovoljan povod da Božo odluči sljedeću noć provesti u bazi Riba Roha, čekajući šarana. Saša tu konstantno hrani Frolicom, hranom za pse, kojima i lovi. I što da duljim, rezultat nekoliko sati noćnog ribolova bila su tri prelijepa ljuskaša, u odličnoj kondiciji, težine: 6,80 kg, 7,60 kg i 8,20 kg. Svi na Frolic montiran na dlaku. Saša je na istom mjestu 2009. dobio jednog od čak 21,3 kg.

Kako i na što ih najčešće lovi Saša je otkrio u jednom svom članku u časopisu „Ribiči & ribe“.

Nekoliko pozicija za šarana Sale je svakodnevno na rijeci hranio manjim količinama primame, zbog svojih gostiju, jer među njima je bilo dosta onih koji na Ebro nisu dolazili samo zbog soma, već baš zato da bi pecali divljake na tekućoj vodi.

Pošto se na Ebru lovi više šarana težih od 10 kg, nego onih lakših, koristio je štapove od 4 lb (na koje smo lovili i soma na prirodne mamce). Desetljeća ribolova u raznim uvjetima poučile su Saleta da je dobra svaka rola koja ima dobru kočnicu, ali je skoro nemoguće pronaći jeftinu rolu s pouzdanim drilom. Zato je njegov savjet za ribolovce da ne kupuju najjeftinije.

Važnost da ribolovac bude kod štapova kada na Ebru lovi šarane Sale je ovako svojevremeno opisao:

  • Na dva zabačena štapa držao sam ruke kao Dock Holiday i munjevito kontrirao na svaki trzaj. Ovo napominjem zbog kolega koji su navikli pecati signalizatorom, pa se pretjerano pouzdaju u njihove moći. To nije dobro, jer niti najbolji indikatori ne pomažu kod kratkih bjegova ili propadanja svingera, koje samo momentalna reakcija ribolovca može pretvoriti u ribu na štapu. Tvrdim da oni koji šarana love roštiljajući ili spavajući u šatoru imaju upola manji učinak od «revolveraša», čak i uz najmoderniju opremu, najskuplje mamce i najkvalitetnije predveze. Da ne bude nesporazuma, naglašavam da i ja koristim rod-pod, role sa slobodnim hodom, skupe dvodjelne parabolike i signalizatore, tako da ne kudim modernu opremu, već greške u njenoj primjeni i pristupu ribolovu, jer se znanje, iskustvo i rad na vodi ne mogu nadomjestiti kupnjom (makar i najskupljeg) pribora i opreme.

Što se mamaca tiče, šarane smo na Ebru lovili i na somovske boile, čekajući soma na ( i za šarana hranjenoj poziciji), ali Sale je ciljano na šarana postavljao kao mamac i koristio za prihranu Frolic – pseću hranu.

Šaran je ovdje rado uzima. Ona ne sadrži za ribu štetne materije, a na udici se drži i po nekoliko sati. Frolic je veoma lako postaviti na dlaku, tako da visi tik ispod luka udice. Odličan mamac je i kukurz šećerac i to dobro nanizana niska na dlaci.

Naravno, po želji gostiju mjesto se hrani i na njemu lovi i svim mogućim vrstama boila, s kojima brojni gosti također uspješno love kapitalne šarane ovdje, pogatovo Nijemci i Englezi.

  • Sašin najveći ljuskaš, težak 21,30 kg, ulovljen, naravno na frolic

Foto Siniša Slavinić

  • Moj sedmokilaš pomamio se na postavljene „somovske boile“ u pol podneva

  • Foto Božo Povijač

Siniša Slavinić Hrvatski glasnik