N1 je posjetio socijalnu samoposlugu u Osijeku, gdje je već od ranog jutra dugi red pred ulazom. Reporterka Mirela Bačić razgovarala je s predsjednicom udruge Rijeka ljubavi, Šteficom Čučak, koja nam je opisala situaciju u tom gradu.
Humanitarna udruga radi jedanaest godina. Nitko nas ne plaća, a ja radim iz ljubavi, jer naše sugrađane i djecu volim i volim svoj grad, rekla je Čučak.
Objasnila je da ljudima svako jutro dijele obiteljski doručak. “Hrana je pred istekom roka, mnogi bez toga ne bi preživjeli, a mnogima je to jedini obrok koji dobiju u danu”, rekla je Čučak.
Ukupno je 3.500 korisnika u potrebi, odnosno 1000 obitelji, među kojima je oko 600 djece i pedesetak branitelja. “Jednom mjesečno dijelimo paket života, koji im mnogo znači, ali ne mogu osigurati za 1000 obitelji”, rekla je Čučak.
“Mi imamo dvije kategorije korisnika, ovi koji primaju socijalnu pomoć, to ide iz grada, imaju socijalnu karticu i sve je točno notirano, imaju pravo na još pola plaćanja režija, dok su umirovljenici druga kategorija, uzimamo od 801, a cenzus je 1500 i povećat ćemo na 1600 kuna. Kako preživjeti s tim? Naši umirovljenici su ruinirani starci, neki ih tjeraju da idu raditi, a svi su izraubani, nisu za rad”, rekla je Čučak.
“Slavonija je nekada bila bogata, imali smo 115 tvornica prije rata, nešto je rat uništio, a nešto je opljačkano, sad možemo na prst jedne ruke izbrojati koliko ih ima. Nisu svi informatičari, jednu generaciju mladih smo izgubili u ratu, drugu poslije rata jer ih nismo mogli školovati, dakle siromašni roditelji stvaraju još siromašniju djecu”, objasnila je Čučak tešku situaciju u Slavoniji, piše N1.