Tema policijskog nasilja nad migrantima danima puni novine i portale, a zanimljivo je vidjeti i jedan pogled koji se u mainstream medijima ne vidi previše.
Tako se društvenim mrežama širi objava Vedrana Kukavice, novinara HRT-a. Naime, Kukavica, inače književnik, bivši urednik u Vjesniku i nekadašnji glasnogovornik Privredne banke, zahvalio je policajcima koji svakodnevno, noću i danju, štite hrvatsku granicu, piše Direktno.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
“‘Koji su naši?’
Znate ono kad je neka utakmica pa dijete vozi autić na tepihu ispred televizora podigne glavu i pita ‘Koji su naši?’, ‘Za koga navijamo mi?’, ‘Tko bi mi da pobijedi?’.
Pitam tako banalno i ja, ponukan s tri urlika u šumarku i dva zamaha pendrekom, pitam jer mi je nevjerojatno da u ovih šest-sedam godina migrantske krize u nas napisano 7.989.987 tekstova o problemu migranata, njihovoj tragičnoj sudbini, a nijedan o hrvatskim policajcima.
Pustimo sad ministra policije čiji papak neće promočiti u lakiranim cipelama, pustimo procedure, izvješća, pustimo i onu drugu stranu, aktivističku, zabrinutu, inkluzivnu, te najčešće prijetvorne salonske revolucionare, što izdaleka snimaju još dalje raznose snimke tuge na našoj granici, pustimo pravo i humanost, razum i emociju, nego recite jednostavno: koji su naši, odnosno koji su vaši?
Nije li vas ponekad sram što zanemarujemo one momke što vire iz poluraspadnutih policijskih kombija, mladost pod našom zastavom, tisuće njih koji bdiju na zasnježenim čukama dok mi pizdimo jer je grijanje poskupjelo za 2,3456 posto?!
Da vam malo pomognem, vama koji očito nikad niste upoznali policajca, nemate vojnika u obitelji, rata ne vidjeste, nikad ne porazgovaraste ni s kim u uniformi, sa zaštitarom u trgovačkom centru ili s portirom ispred vrtića, ma makar onim sijedim doskora penzićem što dremucka u limenoj kućici pored groblja … e vidite, vi fejzbučna tipkovnijo, to je taj neki posao u kojemu rade ljudi koji ne razmišljaju na vaš način, njih ne pogoni Sloboda Izbora, Postmoderna, Kriza Zapada, Bratstvo Duša u Svemiru, oni znaju samo za Dužnost. Da, Dužnost, riječ u hrvatskom koja ima etimologiju od Dug, što znače da su dužni vrijednostima društva koje sami ne postavljaju. Oni podmiruju dug, i vaš dug.
U povjerenju, vi nefliksovci, ejdžbioovci, bingeri: ona holivudska policijska stanica u kojoj je glavna faca usmrđeni detektiv pijanac, pobunjenik kojemu košulja viri iz hlača, toga zapravo u stvarnosti nema, riješe ga drugi čijemu poslu takvi štete, sklone ga oni koje on ugrožava.
Ostaju ljudi poput nas, samo malo drukčiji, ostaju oni da naprave upravo ono što im se kaže, dijelovi zupčastog ustroja države koji ne dvoje oko svrhe vlastitog okretanja, čitave trupe koje funkcioniraju po načelu zapovijed-izvršenje, naizgled dosadnjikav nimalo seksi mehanizam na kojemu se sve temelji, svako društvo pa i naše, svaki rat poput Domovinskoga, svaki mir u kojemu uživamo, svaka država poput Hrvatske koju očito ne poštujemo podjednako.
Da vam ispričam kako je jednom moj prijatelj na utakmici u Maksimiru ugledao svog rođaka kornjaču, specijalca pod kacigom, izbio nered malo jači od ovoga na granici oko kojega drljamo danima – a općenito je, to zna svaki navijač Hajduka, lakše nelegalno preći granicu RH nego naprimjer ući na vrijeme u Maksimir ili Kranjčevićevu – i sad pita ovaj njega bi li on njega zveknuo da mu se našao pod pendrekom.
Malo jače nego druge! – rekao mu je s osmijehom – ti ne brukaš samo sebe nego i mene!
Nisam siguran da bi tako bilo, ali sam siguran da na granici znam koji su naši. Kad vi imate emociju prema migrantima, dopustite da i ja imam emociju prema uskoro suspendiranim mladićima.
I suspenzija je naime, dug koji se u tom svijetu časti i domoljublja isplaćuje šutke.
Momci, hvala vam!”, napisao je Vedran Kukavica.