Prvo smo saznali da zapovjeda vojskom i, ako treba, može je upotrijebiti protiv civilnih institucija. Članova vlade, inkasatora, i zdravstvenih radnika.
Onda je pokazao kako želi upravljati vanjskom politikom. Ne samo kadrovirati u diplomaciji, već i svojevoljno određivati smjer i strategiju, odabirati saveznike i protivnike, zauzimati strane u svjetskim krizama.
Piše Gordan Malić na fb
Eto, čekali su njegov stav pa da razmisle hoće li ili neće zaratiti u Harkivu… S vremenom je svoj pohod na politički život u zemlji i naše društvene navike proširio na teroriziranje susjednih država uvredljivim izjavama o BiH, Srbima, Slovencima i Mađarima…
pa i onih koje nisu obični “pašaluci” poput Austrije. https://www.index.hr/…/austrija-zbog…/2319198.aspx
Da bi ovih dana svojim stavovima doveo u pitanje politiku NATO-a i EU oko Ukrajinske krize. Zatražio je provođenje istrage nad šefom Plenkovićevog kabineta Zvonimirom Frkom Petišićem zbog toga jer je ovaj u Zagreb došao iz Pariza, a ne iz Jaske ili Osijeka kao ministri u Milanovićevoj vladi koji su dobivali stanove na korištenje. O svom šefu kabineta Tomislavu Sauchi baš i ne govori u posljednje vrijeme, a imalo bi se šta nakon pravomoćne presude. U jednom mandatu ratovao je s Vučićem i Dodikom, danas ih hrabri da ustraju protiv Željka Komšića kojeg je prije svesrdno podupirao. Primitivno se vrijeđao s Viktorom Orbanom, a sad tvrdi da mu takav baš imponira.
Beskrajna drama Milanovićeve podijeljene osobnosti koju je sam prozvao karakterom i javnost to uzela zdravo za gotovo, završila je jučer. Jučer se konačno opredijelio. Bivši savjetnik u hrvatskoj misiji pri EU i NATO-u stao je u obranu Rusije i prozvao žrtve agresije u Ukrajini. Nazvao ih je pučistima, a za puč okrivio EU i NATO. Ovo je daleko ozbiljnija stvar od njegovih svađa sa samim sobom i okolinom.
Zaokret u vanjskoj politici na koju se Hrvatska (još u vrijeme predsjednika Tuđmana) obvezala raznim dokumentima i svojim demokratskim opredjeljenjem, sasvim je druga stvar od osobnih prepucavanja. EU i NATO su prve asocijacije u koje su Hrvati ušli dragovoljno, i jednako tako dragovoljno iz njih možemo izaći.
Ili biti izbačeni.
Uvjeren sam da bi se to i dogodilo da Milanović pobjedi na parlamentarnim izborima.
Sve što je jučer izgovorio o EU i NATO-u, rijetko izgovara i sam Vladimir Putin. Obično za to nađe neku korumpiranu budalu u Dumi koja izigrava radikala. Vučić za takva stajališta ima ministra obrane Vulina od kojeg se onda ograđuje, samo Milanović ne delegira takve ludosti jer on ima – karakter. Dobro, on i Milorad Dodik. Ali Dodik se već odredio protiv NATO-a, podupire isključivo Ruse, tamo je preselio imovinu i kupio nekretnine i jednog dana, tko zna, možda tamo i završi kao mnogi prije njega. Ali šta s Rusijom ima Milanović?
Ako postoji neki kontinuitet u njegovoj politici to je protivljenje euroatlanskim integracijama.
Kao prvak oporbe tražio je referendum o ulasku u NATO, potpisao inicijativu za referendum, a članovi njegove stranke i lijevi aktivisti su je neuspješno organizirali. Ulazak u NATO bio je jedan od faktora pregovora o pridruženju s EU.
Milanović je i to zakomplicirao uvođenjem Lex Perković, zakona koji nas je doveo u fazu zahlađenja s Berlinom i Bruxellesom bez vidljive potrebe. To je puno jasnije danas nego jučer.
Unutar država EU, oko Schengena i Eurozone najtanje stojimo s Nizozemskom. Nju je nedavno prozvao zbog genocida u Srebrenici. Ne Ratka Mladića, nego Nizozemsku. Budući da je Velika Britanija po strani u tim pitanjima, jedina zemlja euroatlanskog saveza koja ima izravan utjecaj na vladu u Haagu su Sjedinjene Američke Države. Milanović već mjesecima vladu premijera Plenkovića proziva zbog nesuradnje s Amerikancima na obrambenom planu. Kao da je američka stara krama s bliskoistočnih ratišta (čitaj Bradley Fighting Vehicle) za State Department bitnija od Plenkovićeve uloge u Ukrajinskoj krizi. Naravno da nije.
Ali Milanovićeva uloga u tome sasvim sigurno će nas obilježiti.
U svakom trenutku integracijskih procesa koji su nas uvodili u najnaprednije i najdemokratskije društvo kojemu smo ikada u povijesti pripadali, Milanović se našao na svojoj strani. A koja je to jučer je i demonstrirao.
Kada sam svojedobno pisao o sukobu interesa Milanovićevog ministra obrane Ante Kotromanovića, koji je u privatne svrhe letio privatnim avionom rusko-hrvatskog investitora Mihajla Perenčevića osobno bliskog Vladimiru Putinu, mislio sam da će te veze ostati tajne. Ovo nisam ni slutio.
#Gordan Malić #Zoran Milanović