Ususret mjesecu svibnju, u kojem se s ponosom i dignitetom prisjećamo dr. Franje Tuđmana,
svjedočimo žalosnom pokušaju da nam se podmetnu najstrašniji aspekti domaće komunističke
prošlosti i da se do apsurda dovede i sama ideja svehrvatske pomirbe. Teza kako „ne bi bilo ni
Tuđmana ni Hrvatske da nije bilo Josipa Perkovića“ koju iznose neki zagovornici ove pravno upitne i
berem zasad politički potpuno nejasne inicijative očito potaknute od predsjednika Republike Zorana
Milanovića, nije lansirana prvi put.
Naslušali smo se već raznih „analitičara“ upornih u plasiranju teze da je suvremena i demokratska
Hrvatska zapravo djelo UDBA-e. Ta je zloćudna konstrukcija, u čijoj je osnovi stavljanje Tuđmana,
Šuška, volje hrvatskog naroda, te žrtve hrvatskih branitelja u drugi plan, sada našla otvorene
zagovornike među nekolicinom potpisnika ovog zahtjeva za pomilovanjem. Oni su svoju humanost,
ako im je to bila ideja, pokazali na pogrešan način. S jedne strane zanemarivanjem težine zločina koje
su počinili oni za koje su digli svoj glas, a s druge strane pretjerivanjem u ocjeni njihove uloge u
stvaranju Hrvatske. Što je sljedeće? Možda inicijativa da se uklone spomenici Franji Tuđmanu i na
njihovom mjestu postave oni Perkoviću i Mustaču – bez kojih, kako neki od njih kažu, Tuđmana i
Hrvatske ne bi bilo?
Njemački sud naravno nije mogao izreći konačnu i cjelovitu ocjenu zločinačkog djelovanja Mustača i
Perkovića tijekom 1980-ih. Dovoljno je reći da su njih dvojica bili čelni ljudi represivno-terorističkog
aparata koji je odgovoran za tragične i teške sudbine mnogih hrvatskih domoljuba. Kada neki od
potpisnika ove „inicijative“ kažu da govore samo o njihovoj ulozi tijekom Domovinskog rata, a da „u
ono što je bilo ranije ne ulaze“, podsjećamo ih da ovim svojim zahtjevom rade upravo to. Jer njihova
se inicijativa odnosi upravo na ono što je „bilo ranije“. A što je bilo ranije? Dovoljno je pogledati tisuće
stranica dokumenta iz kojih se kristalno jasno vidi s kolikim su stupnjem mržnje režim i njegovi
egzekutori postupali prema hrvatskim domoljubima, ako već brojne nadgrobne ploče nisu dovoljne.
Ova Milanovićeva inicijativa nepotrebno dijeli društvo i unosi nemir među generale i branitelje. Ideja
nacionalne pomirbe i okrenutosti budućnosti nikada nije podrazumijevala amnestiju za egzekucije i
progone koje je provodila režimska politička policija. Nikada nije podrazumijevala izgradnju
zajedništva na žaljenju što UDBA „nije pobila dovoljno Hrvata“, niti se može temeljiti na žaljenju nad
onima koji su ta ubojstva organizirali. Tuđman je ukinuo političke progone i stvorio Hrvatsku državu na
ideji pomirbe. Temelj pomirbe je pravedna nagrada za zasluge i pravedna kazna za zločine. Ne postoji
drugi model za sveobuhvatno zajedništvo.
Predsjednik
Zajednice utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“
Mario Kapulica