Piše: Miljenko Manjkas, Klikni.news
Završna operacija pomilovanja Perkovića i Mustača osuđena je na propast prije nego je i pokrenuta. Jedini krivac za to je isti onaj zbog kojeg su spomenuta dvojica i završili na doživotnoj robiji.
Pomilovanje je isključivo politička odluka, a pravo da nekoga pomiluje ima jedino i samo Predsjednik Republike.
Operacije pomilovanja izvode se u tišini i daleko od očiju javnosti. Predsjednik u najvećoj diskreciji donese odluku, a njegovi ju PR-ovci kontrolirano plasiraju u javnost kad je sve gotovo i kad više nema natrag.
U ovom slučaju sve je bilo obrnuto. Predsjednik nije imao petlje preuzeti odgovornost za pomilovanje, pa je iskoristio nekolicinu generala da svojim potpisima pred Uskrs pokrenu javnu raspravu o spomenutom pomilovanju.
Međutim i izbor generala pokazao se pogrešnim. Većina potpisanih danas ima udobne fotelje i milijunske privatne biznise na koje je, kako su s vremena na vrijeme otkrivali mediji, izravno ili preko posrednika utjecao sam Zoran Milanović, pa se stekao dojam da generali Milanoviću sada vraćaju usluge time što će svojim potpisima potaknuti pomilovanja Perkovića i Mustača.
Međutim, nikakvi potpisi generala, politički i moralni apeli s raznih strana neće umanjiti Milanovićevu odgovornost. Na to je, oglasivši se putem facebooka, ukazao i sam dekan pravnog fakulteta Ivan Koprić.
Tankima su se pokazali i argumenti iz generalskog pisma, da dvojica osuđenika zaslužuju pomilovanje zbog svojih zasluga u obrani Hrvatske, jer s pravom se postavlja pitanje zašto isti nisu pozivali na akciju kada su u zatvoru ležali brojni drugi zaslužni osuđenici, poput na primjer Merčepa ili Norca.
Još jednom se pokazalo da obavještajci i vojnici nisu vični perfidnim političkim i medijskim igrama. Bitke koje su oni vodili odvijale su se daleko od očiju javnosti.
I termin „napadne operacije“ pogrešno je odabran. Nametnuti raspravu o pomilovanju dvojice bivših udbaša, simbola represije starog partijskog režima, baš na Veliki tjedan, dakle pred najveći kršćanski blagdan, ruganje je s osjećajima vjernika čije je vjerske slobode od 1945. do 1990. ograničavala upravo tajna policija kojom su šefovali Perković i Mustač.
Da slučajno ne bi bilo neke dvojbe, za mene, autora ovih redaka, Josip Perković nedvojbeno je junak Domovinskog rata. To sam jasno pokazao i u svom igrano dokumentarnom serijalu „Rat prije rata“. S tim karijernim obavještajcem napravio sam i prvi politički intervju koji sam objavio u svom filmu „Lex Perković – Tajna udbaškog ubojstva“. U Hrvatskoj ne postoji živuća osoba čija biografija bolje zrcali svu kompleksnost suvremene hrvatske političke povijesti. Osamdesetih je sudjelovao u obračunu komunističkog režima s državotvornom hrvatskom emigracijom, a devedesete im osiguravao dolazak u Hrvatsku i iz inozemstva švercao prve kontingente oružja za njezinu obranu.
I kad danas razmišljam o sudbini tog čovjeka, nekako sam sve uvjereniji da je on od Tuđmanove smrti samo moneta za političko potkusurivanje koje je davno trebalo biti okončano.
Kada je prije devet godina inicirao Lex Perković, Milanović je samo dodatno naštetio Perkoviću i Mustaču. Jer da im je želio pomoći, sudilo bi im se u Hrvatskoj i oni bi danas već bili na slobodi.
Međutim, tadašnja hrvatska ljevica na čelu s premijerom Milanovićem i predsjednikom Josipovićem, domaće suđenje Perkoviću i Mustaču smatrala je suđenjem vlastitoj Partiji. Bilo je lakše simbole bivšeg režima poslati u Muenchen, nego na suđenju usred Zagreba Partiju pribijati na stup srama.
Jednako kao što se prije devet godina skrivao iza Sabora, SDP-a i Lex Perkovića, Milanović se danas skriva iza generala, koji su na opće zaprepaštenje javnosti pristali biti smokvin list.
Rezultat će, kako se čini, biti isti jer ni jedan akter ove napadne operacije nije dorastao svojoj novoj ulozi. Milanović nije državnik koji ima hrabrosti samostalno snositi odgovornost za pomilovanje dvojice bivših udbaša. Premda bi kao neskriveni pobornik bivšeg režima, a o čemu najbolje svjedoči tekst njegove molbe za učlanjenje u partijsku organizaciju JNA u Beogradu, to silno želio, on ipak kao smokvin list za to treba velike dečke – Gotovinu, Čermaka, Lošu i ostale. No niti veliki dečki, spomenuti generali, u ovoj utakmici ne igraju na svojim prirodnim pozicijama i teško se nose s argumentima za pomilovanje koje su im uvalili izbornik Milanović ili njegov pomoćnik Kotromanović. I sve se čini da će, kao što je prije devet godina premijer Milanović namagarčio SDP, danas predsjednik Milanović namagarčiti generale, a Josip Perković i Zdravko Mustač ostat će u zatvoru.
Čak ako ih nakon svega kojim slučajem Predsjednik i pomiluje, bit će to veliki međunarodni skandal. Za Milanovića ništa novo.