Home Izdvojeno Zašto su braniteljske mirovne trn u oku onima čiji su preci nepostojeću državu čuvali kao zjenicu oka svoga.

Zašto su braniteljske mirovne trn u oku onima čiji su preci nepostojeću državu čuvali kao zjenicu oka svoga.

by Ante R.

Kada je Vlada 2010 godine skinula 10 % mirovine Hrvatskim braniteljima, oni su šutjeli i odobravali, ali kada je Vlada 2023 godine odlučila vratiti tih 10 % braniteljima, oni su se digli na zadnje noge i glasno negodovali, Iskakali su iz pašte na medijima koji su im skloni, a neki im jednostavno dođu kao njihova službena glasila. Vraćanje duga nekome tko je ratovao za ovu državu moralna je obveza svake hrvatske vlade, a odluka o njegovom povratku istjerala je iz rupa i zadnjeg skrivača da ne koristim ružnije riječi poput štakora.

Svi su se digli na zadnje noge, najglasniji su bili oni čija baba još prima mirovinu Žike za koga se udala sa svojih 25 godina dok je njemu bilo 80 i to samo zato da bi naslijedila i njegovu mirovinu kad je Žika otišao u vječna partizanska lovišta.

Opet je izvučen iz naftalina 100 % ratni vojni invalid Đuro Glogoški, ali i svi drugi bili u kolicima ili nepomično ležali na krevetima. Izvučeni i napadnuti su branitelji bez ekstremiteta, oni koji piju po šaku lijekova ujutro za doručak i na večer za večeru. Napadaju se heroji koja sjede na stolici i bulje u pod razmišljajući ima li svrhe da više uopće žive ili da si prislone revolver na čelo i kažu-zbogom

Gospoda čiji su preci bili drugovi, a i oni sami se nazivaju drugovima, pjevaju “Mlada partizanka” ili pale krijesove, a uskoro će obilježiti raskid ugovora između Staljina i Hitlera, čije babe primaju partizanske mirovina, a rođene su tridesetak i više godina nakon II WW, čiji su preci sudjelovali u egzekucijama nedužnih civila po Sloveniji i na Križnom putu, koji kriju obiteljske tajne, isti ti kojima su _Hrvatski branitelji donijeli demokraciju da u ime iste te demokracije mogu pljuvati po njima.

Ti koji ne pitaju branitelje kako je živjeti u kolicima, ti koji nikada nisu postavili pitanje koliko vrijedi ruka, noga, bubreg pluća i pogledali u lice te ljude bune se što im hrvatska država vraća dug. Isti oni čiji su preci došli u opancima s Potkozarja u uselili u tuđe otete stanove u kojima i oni danas žive i plaćaju crkavicu kao zaštićeni najmoprimci. Dok djeca Hrvatskih branitelja, ali i branitelji crnče po Njemačkoj i Irskoj, oni uživaju u lukrativnim radnim mjestima koje su dobili nasljednim putem, kontroliraju medije i vlasnici su tvrtki nastalih sumnjivim kapitalom.

Da to je njima naša borba dala da oni mogu ostvariti svoja demokratska.