Ugledni psihijatar oglasio se na Facebooku
Moram priznati da ovih dana bježim od vijesti i portala jer mi se ne sviđa licemjerje kojim se prati povratak posvojitelja iz Zambije.
Kažem “licemjerje” ne zato što tim ljudima želim da su ostali u zambijskim kazamatima, već zato što se oni predstavljaju kao heroji koji su izdržali nadljudske muke, a ustvari su imali iza sebe nezapamćenu diplomatsku i medijsku potporu koja je bila uvelike uskraćena nekim drugim u inozemstvu zatočenim Hrvatima (Kajkić, Salopek, itd.)
Dapače, u ovim drugim slučajevima hrvatske vlasti skoro pak da se nisu niti trudile pomoći im…..
Licemjerno je i čitati na društvenim mrežama brojne izjave sreće i oduševljenja zbog konačnog povratka naše dječice (koja nikako nisu naša već imaju svoje roditelje u Kongu), posebice od strane visokih bivših dužnosnica koje su se za svojeg mandata bavile i resorem obitelji, pa bih baš volio čuti što bi te osobe tada rekle da lezbijsko-transrodni par usvoji dijete u Hrvatskoj?
Najlicemjernije od svega su izjave iz samog vrha vlasti da je sve po ustavu i zakonu, te da se za posvojitelje ukidaju svi pravni postupci u Hrvatskoj premda su ostala otvorena mnoga pitanja, od kojih ću ovdje izdvojiti samo neka:
– kako ustavnu definiciju braka zadovoljava činjenica da se jedno od djece vraća u Hrvatsku sa tatom koji je ustvari biološka mama?
– kako to da se šutke prelazi preko činjenice da DR Kongo već godinama zabranjuje “izvoz” svoje djece?
– kako to da se zambijski sud oglušio o činjenicu da jedno dijete biva posvojeno od transrodno-lezbijskog para što je u Zambiji eksplicite zabranjeno?
– kako to da su nadležne institucije u Hrvatskoj odlučile zažmiriti na činjenicu da nisu svi posvojitelji u Registru posvojitelja RH što je osnovni uvjet posvajanja nekog djeteta?
Pored ovih otvorenih pitanja i licemjerstva većeg dijela medijske scene koja ih uporno prešućuje i slavi posvojitelje kao da su upravo oslobođeni iz Sremske Mitrovice 1992. godine, najviše nas kao društvo treba zabrinuti javni poziv na linč i proganjanje svih onih koji bi i dalje htjeli čuti odgovore.
Ovu kampanju progona vode upravo oni koji se deklarativno zalažu za razumijevanje i toleranciju, a kada nije po njihovom bježe iz sabornice, izbjegavaju pozive na diskusiju i jaki su samo kada su sami pred kamerama.
Imam za njih neugodnu vijest: neka počnu pomno pratiti komentare naroda na poplavu ekstatičnih vijesti o “povratku zambijskih posvojitelja” – biti će neugodno iznenađeni brojnošću onih koji nisu slijepi i vide šta se u ovom slučaju uistinu zbilo.
Ujedno, te će im biti i pokazatelj njihove političke budućnosti, kako ovih koji su kobajage u oporbi, tako i ovih na vlasti…..