DORH igra utakmicu protiv Modrića i Lovrena, žestoko napadaju, ali već gube dva razlike, sprema li im se debakl?

Prije par dana pisali smo komentar pod sarkastičnim naslovom „DORH pregledao snimku utakmice protiv Brazila na SP i utvrdio da je Modrić tri prekršaja simulirao, slijedi li optužnica?”, pokušavajući objasniti pozadinu priče, odnosno zašto su ponovno podignute optužnice protiv Luke Modrića i Deana Lovrena, bez obzira na to što su prvostupanjski i drugostupanjski sud konstatirali da nema elemenata kaznenog djela.

Gdje se sakrio zeko i zašto osječko državno odvjetništvo podiže optužnicu u trenutku kada je u javnosti stvorena percepcija korumpiranosti suda, jer percepcija ne utječe i ne izdvaja pojedinca već kolektiv i kada se očekuje presuda suda za Ljudska prava iz Strasbourga.

ŽDO iz Osijeka pripremila je ražanj, upalila vatru s ciljem da ispeku dvije velike lovine, ali lovina je još u šumi i ni soli im ne mogu staviti na rep, a ne „nabosti” na ražanj. Modrić i Lovren driblaju ih do beskonačnosti, rade sombrera i voze bicikl, a ŽDO zabija si autogolove. Autori famozne optužnice koji žele sprati ljagu s nekoga i nekome pomoći u karijeri nisu ni svjesni da na taj pripremljeni ražanj neće uspjeti nataknuti ni goluba, pa ni jadnog vrapca. Ponašaju se kao društvo očajnika kojima tlo klizi ispod nogu i svjesno žure nakon što je optužnica stajala 27 mjeseci nakon pravomoćne presude u ladici jer teta koja ju je trebala napisati, gle čuda štrajka jer ne želi raditi za 600 eurića plaće.

Državno odvjetništvo ponaša se kao na radnoj akciji uz poklič, hajdemo drugovi, rade ono što se u ovoj državi nije radilo ni za Ugara ni za Aleksandra, ni za Tita. Oni se samo drže ustaljenog obrasca Duboke države koja je ušla u sve pore društva. Njih zanimaju samo oni i njihovi interesu. Ne zanima ih narod, njihovo psihosociološko stanje, stanje uma. Oni narodu bez pardona uzimaju svaku svetinju, državu, njihove ikone, branitelje, uzimaju im i ono malo radosti što im ta njihova „lovina” spremna za ražanj donosi.

Svjesni su oni da presuda u Strasbergu ruši optužnici sve da ju sud potvrdi, jer onda sve pada u vodu. Onda je puj pike ne vrijedi, no to njih ne zanima jer njihove namjere u stvarnosti nemaju nikakve veze s optužnicom. Optužnica je samo instrument u njihovim rukama kojim oni sviraju melodiju kojom žele stvoriti sebi nove pozicije ili učvrstiti trenutne, možda i kao pokušaj ucjene.

Igranje na percepciju javnosti, pokušaj razjedinjenja naroda i nacije, ali i opasna igra percepcijom da DORH funkcionira na daljinski upravljač vlade i premijera neće i ne može im proći. Na tu priču neće nasjesti nitko, a njima će Luka i Dean i dalje raditi tunele, sombrera, driblati ih do besvijesti dok ne dožive rezultatski