„Nikada vam ovo neću zaboraviti“ zloslutna prijetnja koja ne smije ostati ne primijećena. Prijetnja koju Premijer, radi parlamentarne većine (jednog) glasa, upućuje putem oporbenih zastupnika velikom broju hrvatskih građana. Prijeti zahvaljujući potpori nacionalnih manjina kojima u stvari nije niti važna strategija hrvatske Vlade, nego isključivo inicijative i dogovori oko provođenja želja manjinskog političkog establišmenta.
Predsjednik kluba zastupnika HDZ-a javno govori „ovo vam neću oprostiti“ znači Bog prašta ali HDZ nikada, bar ne onima koji se ne slažu sa odlukama birokrata I dizača ruku. Radi se da pojasnim o zakonu kojim se određuje obavezno plaćanje članarine HGK koji velika većina gospodarstvenika ne želi plaćati jer predstavlja namet bez presedana. HDZ ne dozvoljava da Sabor donese odluku parlamentarnom većinom prisutnih jer nemaju alternativu zbrinjavanju uposlenika niti se želi odreći izvanrednog prihoda. Pokazivanje mišića u politici je antidemokratska, anticivilizacijska navika koja karakterizira vladavinu HDZ-a kroz sve mandate i sve nivoe vlasti.
Održavanje društva u latentnom strahu, nakon što ga je HDZ doveo u to stanje, osigurava da se provođenje „kancelaskog diktata“ odvija sa iznimno niskom količinom znanja i stručnosti uz neupitnu podršku represivnih snaga. Takva vladavina ima jedinstveni nazivnik diktatura. Ovaj puta nije proletarijat u pitanju, ili se možda varam, prosudite sami.
Nastavno na ovu pobunu saborske oporbe nije izglasana niti nacionalna razvojna strategija. Hrpetina bezvrijednog mudroslovlja gospodarske elite vođene bivšom ministricom gospodarstva Hrvatske. Strateški dokument koji ne odražava trenutak, put niti ciljeve koje Hrvatska treba (biti), slijediti ili doseći. Ovo sramotno izrugivanje domaćoj pameti je bez presedana, ne samo izrugivanje nego i potiranje svake pomisli kritike dnevnopolitičkih televizijskih analitičara gospodarskog statusa Hrvatske. Više slobode u kritiziranju slobodnog pada gospodarstva ima u Sjevernoj Koreji nego u demokratskoj Hrvatskoj. „Karikiram“ kako to veli jedan HDZ-ov „velikodostojnik“.
Pisati strateški dokument za period od deset godina za jednu europsku Državu je prvoklasni nonsens. Prije svega nije moguće niti mudro u predviđanja unositi parametre na koje se ne može djelovati niti ih se sa sigurnošću može determinirati. Ciklusi koji će neminovno zakačiti Hrvatsku a odnose se na razvoj euro-regija donekle će se odraziti na rast hrvatskog bruto proizvoda. Valja naglasiti da će se puni efekt postići samo ako paralelno radimo na modelima inkluzije na strategije susjednih Država i regija.
Prepoznavanje prilika kohezije moraju se događati na nižim nivoima organiziranog teritorijalnog ustrojstva bez upliva centralnih institucija osim u slučajevima od nacionalnog značaja. Nasljeđe koje lokalne zajednice unose u europsko gospodarstvo mora biti prioritet jer je ono produkt civilizacijskih dosega, kulture, znanja i uspjeha prošlih generacija. Europa se mijenja i odmiče brzinom koja je hrvatskim građanima nepojmljiva ne zato što mi nismo sposobni pratiti taj tempo već iz razloga prethodno spomenute taktike latentnog straha i jednostavne manipulacije bez ulaganja znanja, pameti i energije za uspostavu i kontrolu vlasti. Kod nas je jedino sigurno da će sudski procesi trajati deset godina i duže sa sigurnim i predvidivim svršetkom. Stotine tisuća stranica u sudskom spisu i milijuni potrošeni uzalud.
Još na kraju da se osvrnem na deklarativnu brigu vladajućih i stožera za građanstvom a u svezi „borbe“ protiv nevidljivog „neprijatelja“ koji ugrožava našu „nejač“. Od samih početaka, sumnjiva pregovaranja komisije i farmaceuta mogla su dovesti samo i jedino do situacije da jedan od pregovarače ima figu u džepu. Naivni ubrnjičeni građani čekaju zatvoreni da im se udjeli skupo plaćeno cjepivo, ekspresno proizvedeno i dobrano preplaćeno. Kada je ekstra profit moguć sva etičnost pada u vodu i ogoli do kosti istinsku namjeru nemoralnog bogaćenja poguranog upitnom znanstvenom zajednicom. Dobro je procijenjen odgovor masa na izazov „opasnosti“ pandemijskih razmjera koja to u stvari nije. Dobro je odigrana globalna drama gdje se pojedinačnim državnicima onemogućuje ogluha na preporuke WHO (čitaj naredbe), gdje bi otpor značio ekspresni odlazak sa vlasti. Šuti i ne talasaj, prepusti se radio drami „invazije Marsovaca“.
Branko Bogdanović Hrvatski glasnik
Napomena: Uredništvo portala ne podržava nužno stavove autora iznesene i tekstu.