Ministar obrane Mario Banožić uoči sjednice Vlade dao je izjavu.
“Riječ je o licemjerju da predsjednik šuti o nečemu, a mene tereti za korupciju. Smisao je bio pokazati da ima jednak primjer. Demantij Državnih nekretnina kaže da nisam tražio uređenje”, rekao je Mario Banožić i dodao:
“Rekao sam da pojasni ulaganje u nekretninu na Hvaru. Odlučuju Državne nekretnine. Povučena je paralela, a riječ je o identičnom postupku. Samo je kod mene objašnjeno kao kriminal, a kod njega je ok. Obratio sam se i Maji Đerek jer je ona očito imala priliku promatrati ulaganja u stanove. A nije to primijetila u segmentu rezidencijalnog objekta. Prezentira se da je nešto loše kad je riječ o vladinom dužnosniku, prenosi N1.
Ovo je primjer, morao sam pokazati da se radi o omalovažavanju. Predsjednik me optužio u javnosti da sam maznuo stan, a nisam.”
Kaže da nije pogriješio kad je prozvao predsjednika za nekretninu na Hvaru. “Sve je sukladno zakonskim propisima, tako je uređen moj stan, a i rezidencija na Hvaru. Samo zbog prezentacije predsjednika i njegove zviždaljke Maje Đerek, ja ispadam loš. Državne nekretnine ulažu zakonski, niti sam tražio stan niti sam tražio da se ulaže, kao ni on.”
“Kad se zna da će ići službeni stan prema dužnosniku, tada se stan dovodi u funkcionalno stanje i ne ide se s luksuzima niti se ikad išlo. Tenzije su mi nametnute od rujna. Najveće tenzije bile su za vrijeme potpisaivanja ugovora za avione, dakle kad nešto dobro radimo. Ta strategija dolazi s Pantovčaka. Svakodnevno razgovaram s Glavnim stožerom i zapovjednicima, u njegovom valu nasilja koje radi nad Hrvatsom vojskom, mi moramo funkcionirati u nemogućim uvjetima. No, ovaj resor ne smije biti dnevnopolitička tema, ali g. Milanović to još nije shvatio.”
Inspekcija Ministarstva obrane pokazala je da je sve čisto: “Kod predsjednika smo već vidjeli selektivni pristup čitanja dokumenata. U ovom procesu moramo sagledati cijelu sliku. Oznake tajnosti na inspekcijskom dokumentu. Ako stavljate oznaku na službeno putovanje svojom voljom, neka skine onih 25 helikopterskih letova i onda ćete imati jasnu sliku. Držimo se zakonske procedure. Kad inspekcijski nalaz doživi kompletnu sliku, vidjet ćete kako stvari stoje.”
Na pitanje može li Ministarstvo tražiti od vojske zadatke, a onda to ne platiti, Banožić je rekao: “Za vas nije problmatično poslati vojnu policiju u Našice da novinarima zabrani pristup objektu, da za to platim dnevnicu? Da mi je došao takav zahtjev na stol, ne bi prošao. Kad se vojsci kreira zapovijed, ona je mora izvršavati, ali ova praksa mora prestati. Na primjeru Burčula smo vidjeli kako izgleda kad netko uzme dio zakona.”
Banožić je istaknuo da nikad nije koristio vojsku u privatne svrhe. “Zadnja tri mjeseca mi se događa da netko nešto kaže, a onda se ja perem.”
“Svima je u cilju završiti projekte, a predsjednik stvara težinu u projektu, vojsci i nikome nije ugodno zbog toga. Tu sam svaki dan, razgovaram s njima, a svaki put ću dobiti medijski napad za koji ću se morati pravdati. Kad vas netko nazove dilerom nekretnina, onda morate odgovoriti.”
“Zašto je problem poslati pismo iz Ureda predsjednika u Ministarstvo”, pitao se Banožić i dodao: “Zašto je slana vojna policija u Našice u vojarnu? Zar nisu stražari bili? Vojna policija je poslana da makne stražare i ne dozvoli novinarima ulazak.”