Točno pola stoljeća je prošlo od postavljenog pitanja u naslovu domaće tv serije, pitanju koje je nevjerojatno primjereno za današnje vrijeme hrvatske političke zbilje. Lucidnost hrvatskog dramaturga i scenarista Ive Štivičića dokazuje da je problem u karakteru ljudi ne i u izazovu vremena.
Piše: Branko Bogdanović
Želja scenariste da svu dijaboličnost likova postavljenih u prilikama kriznog i amoralnog vremena poveže je sa iskonskom sposobnošću divljih svinja da prikriju svoje tragove neodoljivo podsjeća na ponašanje modernih antijunaka. Teško da postoji bolji primjer za usporedbom općeg bezakonja opisanog kroz radnju serije i vremena kroz koje trenutno prolazimo. Jednako kao i tada veliki igrači su postavili tablu dok mali i bezlični probisvijeti djeluju u vlastitom mikro-svemiru razmišljajući o strategiji igre kao vlastitom uspjehu.
Naši anti-junaci a njegovi „junaci, koristeći se općom konfrontacijom, brutalno ostvaruju svoje privatne ciljeve“. Nije teško, dapače lako je prepoznati „junake“ iz našeg sokaka dok se uzdižu na pijedestale sveprisutne bitnosti dodjeljujući si nagrade za životna dijela u kojemu (životu) nije bilo ničega dostojnog spomena osim nekoliko političkih frazetina i hrpe demagogije.
Da su istinske veličine razmišljale i djelovale na način ovih današnjih idolopoklonika, Osijek bi bio nakupina blatnjavih potleušica na rubu Balkana neobilježenog na kartama modernog svijeta i punih pravaca. Kakve nagrade, za koje doprinose? Zar je Osijek spao na prepoznavanje vlastitih „tamničara“ kao velikodostojnika. Novi „tamničari“ na političkim balovima vampira primaju ključeve uz gromoglasan pljesak „stražara“ poretka i muk obespravljene i potlačene većine. Je li rekao itko prozvanim idolopoklonicima da neće u kraljevstvo nebesko ako im je to uopće bitno? Do kuda seže sramota koju su spremni preuzeti ti isti idolopoklonici u poklanjanju vlastita vremena zabludi u kojoj su umočeni? Na žalost rijetkima je jasno kuda idu divlje svinje i pored tragova koje ostavljaju u svome kriminalnom pohodu, rijetki su doduše i spremni na iznošenje ove usporedbe bez straha za vlastite tantijeme.
Dolazi polako vrijeme za predaju, za kapitulaciju pred silama zla, dolazi vrijeme otriježnjenja i predaje borbe u Božje ruke. Naravno ne iz straha, već iz osjeta bolne nemoći pojašnjavanja tihoj većini da je potpuno i jedino sama kriva za sadašnjost i budućnost njihovih obitelji, budućnosti Grada i zemlje, posredno i civilizacije. Da je kriva propustom a bez misli, bez riječi, bez djela. Srušili smo mit izreke da „um caruje a snaga klade valja“ jer svjedočimo snazi koja caruje dok um klade valja. Doći će dan da svjedočimo rušenju teorije relativiteta jer je u nas sve relativno; nevinost i krivica, zdravlje i bolest, pravda i nepravda. Više nismo u okvirima teorije mi to dokazujemo pokusima na ljudima, na djeci i starcima.
Nakupina okrivljuje druge da su nakupina, lopovi okrivljuju druge da su prije krali i više. Poštedite nas, vi čuvari morala i istine, vaših opsjena i pustite da se ugušimo u vlastitoj sramoti to vas ništa ne košta. Mi koji još vidimo barem na jedno oko uskoro odlazimo štoviše za stalno no raduje nas što će ostati pisana riječ „svjedoka vremena“ na koju će se vratiti pravedni u vremenima koja dolaze. Raduje nas da smo vam bili naporni barem kao „kamenčić u cipeli“ svojim prozivanjem za nerad i letargiju koju pokazujete spram grada koji je veliki, koji će vas nadživjeti ali i pamtiti kao niškorisnu bulumentu.
Poruka vama političkim čelnicima koji mislite da možete djelovati u međuprostoru vremenskih epoha, neprimjetno, ostavljate trag neizbrisiv, vidljiv, blatnjav podložan ocjeni nezavisne budućnosti.
Branko Bogdanović Hrvatski glasnik