Ovaj tekst počinjem s dijelovima teksta koji je napisao Zlatko Kramarić, bivši ratni gradonačelnik Osijeka i diplomata, liberal po političkom opredjeljenju.
“Nedjeljni prosvjed nazvan „marš protiv fašizma“ ponovno je otvorio vječnu raspravu o tome što uopće znači biti antifašist u Hrvatskoj danas, u zemlji koja je demokratska, pluralna i ustavno antitotalitarna. U društvu u kojem su manjine zakonski dobro zaštićene, gdje ne postoji sustavna represija ni prema jednom etničkom, jezičnom ili političkom kolektivu, teško je govoriti o postojanju fašizma u bilo kojem ozbiljnom smislu te riječi. Pa ipak, ovaj se skup predstavljao kao odgovor na tobožnju „fašizaciju društva“.
Antifašizam je, povijesno, bio plemenita koalicija protiv nacističkog zla. Ali s vremenom se pretvorio u neupitnu moralnu legitimaciju, često korištenu kako bi se prikrili drugi politički ciljevi. Churchillova opaska kako će „budući antifašisti zapravo biti fašisti“ nije proročanstvo, nego upozorenje: kada se antifašizam pretvori u pretekst za delegitimiranje države, identiteta i pluralizma, on gubi svoj moralni sadržaj. Danas svjedočimo upravo tomu: antifašizam kao retorički štit za radikalnu ideološku agendu.
Transparenti koji govore više od govornika “Balkanska federacija – bez država i nacija”
Ovaj slogan nije antifašistički. On je u temelju antiustavni i antihrvatski. Zagovaranje ukidanja država i nacija – uključujući hrvatsku – nije kritika autoritarizma, nego ideološki napad na nacionalnu samobitnost i političku suverenost. Takve parole pripadaju istrošenim revolucionarnim fantazijama 20. stoljeća, ne stvarnosti 2020-ih u kojoj Hrvatska kao stabilna članica EU-a i NATO-a upravo zahvaljujući svojoj državnosti sudjeluje u europskoj sigurnosnoj i političkoj arhitekturi.
Zanimljivo je da organizatori nisu ponudili nikakvo objašnjenje što bi ta „Balkanska federacija“ trebala biti. EU? Nova Jugoslavija? Anarhistički projekt bez institucija? Ako je ideja neobjašnjiva, ali emocionalno nabijena, onda je njezin cilj očit: pogađati identitetsku točku Hrvatske, ne boriti se protiv bilo kakvog fašizma.
Ono što smo u nedjelju vidjeli nije bio prosvjed protiv fašizma – jer fašizma u Hrvatskoj nema. Vidjeli smo politički ritual koji se služi antifašističkim simbolima kako bi prikrio potpuno drugu agendu: ideološko osporavanje hrvatske državnosti, nacionalnog identiteta i jezične samobitnosti. Kada transparenti pozivaju na „ukidanje država i nacija“, na jezični unitarizam te na imaginarne balkanske integracije, tada je jasno da je meta prosvjeda – Hrvatska kao politička zajednica. A to nema nikakve veze s antifašizmom. To ima veze s antihrvatstvom, koje se pokušava legitimirati moralnim autoritetom antifašističke baštine. Upravo zato se o ovakvim događajima mora govoriti jasno, bez straha i bez zadrške. To nije obrana Hrvatske od kritike – nego obrana istine od manipulacije”, ovo su izvučeni dijelovi objave na društvenim mrežama Zlatka Kramarića.
No nastavno na objavu Zlatka Kramarića izjave političkih aktera koji su sudjelovali u tzv Antifašističkom maršu” da oni nisu koristili te slogane, parole, transparente koje su nosili pripadnici Antifa pokreta samo je farsa ili neumjestan izgovor za događanja gdje je skup antifašista ispao skup fašista, upravo onako kako to govori Churchill da će „budući antifašisti zapravo biti fašisti“. Liberalno lijeva oporba da istinski nije podržavala parole i transparente koji su u suprotnosti s hrvatskim zakonima i ustavnim odredbama, odbila bi sudjelovati na takav skupu.Shodno tome konstatacija profesora Kramarića “Ono što smo u nedjelju vidjeli nije bio prosvjed protiv fašizma – jer fašizma u Hrvatskoj nema. Vidjeli smo politički ritual koji se služi antifašističkim simbolima kako bi prikrio potpuno drugu agendu: ideološko osporavanje hrvatske državnosti, nacionalnog identiteta i jezične samobitnosti.
„Ako se antifašizam pretvori u političku kulisu za napad na vlastitu državu, onda problem nije u fašizmu koji ne postoji, nego u onima koji ga izmišljaju, poput članova stranke Možemo ili Dslije Orešković, a nedjeljni prosvjed pokazao je upravo to: da se pod krinkom antifašizma može marširati protiv Hrvatske i da je vrijeme da to napokon počnemo jasno imenovati.“