I ovaj put nas je Bog čuvao kao i prije 39 godina, kada je napadnuta naša sinagoga. Pomicanje satova za 60 minuta unaprijed, naime, nema veze s našim obredima, posebno s Maariv-om, večernjim obredom koji započinje, ne prije od sat i četvrt prioje zalaska sunca, kada na nebu zasija prva zvijezda. Samo tjedan dana ranije, prije nego što su se pomaknuli satovi, teroristički napad koji je izveo 20-godišnji Kujtim Fejzullai prije nepuna dva tjedna, bio bi puno krvaviji. Naime Maariv je započeo, po zimskom mjerenju vremena, oko sat ranije i kada se Kujtim Fejzullai našao pred sinagogom, ona je već bila zaključana, vjernici su se razišli kućama, nije ih bilo ni u kosher restoranu u istoj zgradi jer je isti bio zatvoren budući da je dan ranije, u nedjelju, u njemu bila održana velika proslava do kasno u noć’, ispričao mi je jedan od ljudi koji osiguravaju židovsku zajednicu i njene objekte u Beču.
Riječ je o starom znancu, no s obzirom na posao i funkciju koju obnaša, zbog sigurnosti njega i njegove obitelji, traži da ne spominjem njegovo ime niti da ga ne fotografiram. Naravno da nisam. Jer kako bi se proveo on, kada su islamisti odaslali prijetnje ubojstvom čak i austrijskom ministru unutarnjih poslova Karlu Nehammeru zaprijetivši kako će likvidirati njega, ali i njegovu djecu i suprugu koje sada danonoćno čuvaju do ‘zuba’ naoružani pripadnici elitne postrojbe ‘Cobra’!
Ministar unutarnjih poslova Karl Nehammer primio je prijetnje smrću i najavama da će mu biti likvidirana cijela obitelj, tako da ih sada danonoćno čuvaju specijalci. Na fotografiji s kancelarom Sebastianom Kurtzom i dvojicom pripadnika postrojbe WEGA koji su likvidirali teroristu
I u pravu je znanac, jer da je terorist upao u punu sinagogu ili naletio na vjernike dok izlaze iz nje, stradalo bi daleko više ljudi budući da je njegova meta, sve je razvidnije, prvenstveno bio ‘Stadttempel’, glava bečka sinagoga koja je bila poprištem i terorističkog napada 1981. godine. Koji je do ovog najnovijeg bio i zadnji teroristički akt u austrijskom glavnom gradu.
Tada su dvojica palestinskih terorista ušetala u sinagogu, prerušeni u židovske vjernike i naoružani vatrenim oružjem i ručnim granatama. U hramu se pred više od 200 vjernika obavljao vjerski obred i ceremonija Bar Mizva. Uspjeli su u masu baciti jednu aktiviranu ručnu granatu na koju se prije detonacije bacila 25-godišnja djevojka kako bi svojim tijelom zaštitila djecu svoje prijateljice. Ona je, naravno, poginula, šrapneli su ubili i 68-godišnjeg vjernika, a ranili još njih 18.
Međutim, broj žrtava bi bio daleko veći da se u sinagogi nije neplanirano zatekao bogati poslovni čovjek iz Izraela čiji je tjelohranitelj munjevito reagirao i ustrijelio jednog i neutralizirao drugog napadača.
‘To su situacije kada klijent shvati da mu se isplatio mnogostruko svaki uloženi cent u dobrog bodyguarda’, priča mi, dok sjedimo u lobiju male Zračne luke u Linzu stari prijatelj Johann Fesl. Johann je utemeljitelj i vlasnik security kompanije ‘CONTROL-PRO’ sa sjedištem u Mondsee kod Salzburga, a u Zračnoj luci u Linzu smo se sastali jer je došao usput obići i svog ljubimca, sportski zrakoplov YAK-55 kojim u slobodne vrijeme izvodi nebeske vratolomije.
‘Snage sigurnosti su ovaj put reagirale munjevito i efikasno. No znaš pravilo, kad moraš pucati u napadača, znači da si već izgubio. Neutralizirajući ga kad napadne samo si smanjio štetu koja je već ipak nanesena. Obavještajni i protuobavještajni rad je ključan, on mora spriječiti da uopće dođe do ovakvih situacija, nastavlja Johann Fesl ističući kako je on cijelu karijeru proveo i provodi u privatnom sektoru, a ne u državnim službama koje na raspolaganju imaju sve. Ne kaže izravno, no može se zaključiti kako je taj dio državnog aparata zakazao u ovom slučaju.
‘No sada su krenuli ozbiljno. Nakon napada u operaciji koja se proširila i izvan austrijskih granica, na Švicarsku i Njemačku, temeljem ranije prikupljenih podataka i kontakata ubijenog teroriste, 50-ak je ljudi uhićeno u Austriji, a u stanovima nekoliko imama u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj pronađeno je oko 27 milijuna eura u gotovini za koje nisu mogli ili htjeli objasniti od kuda su došli. To je ono što je nađeno. Koliko nije? To nam samo pokazuje koliko moćnu logistiku imaju’, nastavlja.
‘Pogreška je i što se službe koncentriraju na potencijalne teroriste izvana. Ovaj je bio rođen u Austriji, tu je odrastao, školovao se… Naravno da treba držati pod povečalom novopridošle, no nikako zanemariti domaće’, objašnjava dodajući kako, iako je država uvela nekakvu kontrolu nad islamskom zajednicom, organizirala tečajeve ‘deradikalizacije’ kakav je ‘uspješno’ završio i Kujtim Fejzullai, prolazak tih tečajeva ne znači da je osoba deradikalizirana. Uspoređuje to s narkomanijom – narkoman se može skinuti s heroina. Mjesec, godinu, pet…, možda čak i zauvijek. No taj detonator ostaje u njemu i nikada ne možeš biti siguran hoće li se i kada opet aktivirati.
S obzirom da je Johann Fesl prošao dosta specijalnih obuka, cijelu profesionalnu karijeru bavi se sigurnošću, posebice bliskom tjelesnom zaštitom, često i u zonama visokog rizika, a na jednoj smo se od takvih obuka, u Izraelu, davne 2004. godine i upoznali, pitam ga slaže li se s mojom procjenom utemeljenom na video snimkama koje sam uspio dobiti, a od kojih mnoge nisu nigdje javno objavljene da je Kujtim Fejzullai cijelu svoju operaciju izveo zapravo vrlo traljavo. Promašio je vrijeme obreda u sinagogi, trčkarao poput muhe, pucao iz automatske puške s boka, poput pijanog gangstera, u dvojicu policajaca ispalio je bar desetak hitaca, a samo je jednog pogodio i to u nogu. Doduše vrlo gadna rana, odmah do arterije, no posve sigurno nije nišanio…
‘Naravno. Pa vidiš kako se kreće, kako puca… Nije niti otvorio rasklopivi kundak na pušci. Vjerojatno mu je netko održao ubrzani tečaj, ali iole ozbiljniju obuku on nije prošao. Dobro obučen čovjek, s istim naoružanjem, istom količinom streljiva i na istom mjestu, iza sebe bio ostavio više desetaka mrtvih. Jasno da je i jedna žrtva previše. Cinično zvuči “samo“ četvero ubijenih. Ali doista, da je bio netko tko zna, bilo bi ih puno, puno više’, složio se.
Kako u Austriji teško da je imao prilike u nekoj šumi učiti pucati iz automatske puške, pokušao sam prokopati po njegovoj biografiji i pronaći ‘rupu’ u njoj u koju bih smjestio tu ‘obuku’.
Prema dostupnim mi informacijama, kao 18-godišnjak, već dobro ispranog mozga, napunjenog snovima o Kalifatu, đihadu i čime ga je sve već ‘nahranio’ imam u džamiji koju su naknadno austrijske vlasti zatvorile, Kujtim Fejzullai je 27. kolovoza 2018. godine pokušao ishoditi vizu za ulazak u Afganistan, no zahtjev mu je odbijen. Nije odustao, pa je nepuna dva tjedna kasnije odletio za Tursku, u Istanbul, od kuda je namjeravao prijeći u Siriju i priključiti se ISIL-u. Roditelji, normalna radnička obitelj koja je, kao i mnoge useljeničke obitelji u početku bila sretna da im sin umjesto da se odaje drogi, alkoholu i ulici, slobodno vrijeme provodi u džamiji, shvatili su da su pogriješili i što se zbiva, te odmah obavijestili austrijsku policiju. Austrijanci su alarmirali tursku policiju koja ga je uhitila u istanbulskoj Zračnoj luci. Međutim, nije odmah vraćen kući, u Austriju, već tek nakon nešto više od četiri mjeseca. Gdje je proveo to vrijeme i što je radio za to vrijeme u Turskoj, ostaje nepoznanica, no to je jedino razdoblje tijekom kojeg je bio van domašaja austrijskih tajnih službi. I nije nemoguće da su upravo ta četiri mjeseca ta ‘crna rupa’ u njegovoj biografiji. Kada je izručen austrijancima, strpali su ga u zatvor osudivši ga na 22 mjeseca zatvora, no pušten je van već nakon 6 mjeseci i uključen u program ‘deradikalizacije’ – predavanja, razgovori s psiholozima i slično… No tada je već bio pod nadzorom službi. Od države je besplatno na korištenje dobio stan u bečkom 22. ‘becirku’ i mjesečnu financijsku pomoć od 970 eura. Pohađao je tečaj deradikalizacije, bio kooperativan, a odgovornima nije smetalo što je pustio vehabijsku bradu, slobodno vrijeme provodio u teretani… A ‘mjere’ pod koje su ga stavile službe bile su toliko šuplje da je zanemaren i njegov pokušaj da u Slovačkoj kupi streljivo za automatsku pušku, što su austrijskim kolegama javile slovačke službe.
I tri mjeseca kasnije, naknadno će se utvrditi, tog kobnog 02. studenog u 16.46 sati na njegov je mobitel stigla, kompjutorski generirana SMS poruka ‘Vaš je broj lociran u nuždi i šalje podatke o vašoj lokaciji kontrolnom centru LPD (Landespolizeidirektion) Beč’! Mobilni operater će naknadno objasniti kako poruka nije stigla od njih već je poslana preko interneta i ne može se locirati pošiljatelj. Je li riječ o šifriranoj poruci kojom se budi uspavani ‘spavač’? Tko ju je poslao? Samo tri sata nakon primitka poruke, Kujtim Fejzullai je krenuo…
Robert Valdec / Normabel.com