Odavno prozvan buretom baruta, Balkan je i danas fragilno i nesigurno geopolitičko područje, a pritom je ideologija koju se kolokvijalno naziva velikosrpskom i dalje najveći izvor destabilizacije. Nema, naime, niti jedna država na ovome području u kojoj Srbija ne djeluje kao negativan, destabilizirajući geopolitički akter.
Negiranje makedonske državnosti
Velikosrpski atak danas je najslabiji u Makedoniji, no srpski nacionalisti i dalje ovu državu nazivaju „Južno Srbijom“. K tome, iako je Makedonska pravoslavna crkva (MPC) dobila samostalnost od Srpske pravoslavne crkve (SPC), a 1967. na Ohridu je proglasila samostalnost, SPC do danas ne priznaje autokefalnost MPC_a i kao jedinu legalnu pravoslavnu crkvu u Makedoniji priznaje Pravoslavnu ohridsku arhiepiskopiju. Makedonci u tome vide negiranje njihove državnosti.
Separatističke tendencije u BiH
U Bosni i Hercegovini Srbi de facto imaju pola države. Tzv. Republika Srpska de facto je druga srpska država i država u državi koju srpski nacionalisti smatraju najvećim dobitkom „ratova devedesetih“. Bosanske Srbe danas se smatra „najtvrđim Srbima“. Svako malo iz Banja Luke se najavljuje odvajanje od Bosne i Hercegovine, a ono što se zapravo čeka u tome separatističkom pothvatu su po Srbe i Srbiju „povoljnije okolnosti“. Proglašenje samostalnosti ovoga entiteta dovelo bi do teško predvidljivih sigurnosnih rizika.
Ne mire se s gubitkom Kosova
Iako je Kosovo međunarodno priznata država Srbi se ne mire s gubitkom ove bivše pokrajine. Trenutno se u Washingtonu održava prva runda pregovora Srbije i Kosova, a srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić odbacio je nacrt sporazuma koji previđa obostrano priznanje. Posljednjih godina jačaju kapaciteti srpske vojske, a vojni analitičari smatraju kako je to jačanje prvenstveno vezano uz moguću intervenciju na sjeveru Kosova.
Ne mire se s gubitkom tzv. republike srpske krajine
Ni gubitak tzv. republike srpske krajine nije prežaljen u srpskim nacionalističkim krugovima. I danas Srpska pravoslavna crkva negira postojanje hrvatske države što se ponajbolje vidi u božićnim čestitkama patrijarha Irineja, a srpski političari, novinari i intelektualci poručuju kako se nikada ne treba pomiriti s gubitkom „krajine“, kako Srbi iz tih krajeva ne trebaju prodavati kuće i imanja te kako treba čekati da se stvore „bolje okolnosti“.
Srpski predstavnici u Hrvatskoj posljednjih godina nastavljaju s provođenjem „kultura ugroženog Srbina“ koji je jedan od ključnih aspekata velikosrpske ideologije. Na jačanje četništva u Hrvatskoj pred koju je godinu upozorila i SOA, a pritom treba posebno paziti na srpske aspiracije na području Podunavlja i Banovine. Srpske su aspiracije, dakako, uglavnom nerealne, no nikada ne treba podcijeniti velikosrpsko kolektivno ludilo i njegove moguće razorne posljedice.
Izbori koji su u nedjelju održani u Crnoj Gori, unatoč relativnoj pobjedi DPS-a Mile Đukanovića (koji je od suradnja s Miloševićem devedesetih evoluirao do prozapadnog političara), prema svemu sudeći dovest će do toga da će prosrpski blok formirati vlast. A to bi moglo imati iznimno negativne geopolitičke implikacije po cijeli Balkan. Iz prosrpskih se krugova već najavilo kako bi Crna Gora mogla povući priznanje Kosova i izići iz NATO-a. To bi podrazumijevalo i snažno naslanjanje na Srbiju i Rusiju i zaustavljanje procesa diferencijacije i emancipacije Crne Gore od Srbije.
Zanimljivo, Srbi bi uskoro mogli biti na vlasti ili pri vlasti u čak četiri države. Dakako, na vlasti su u Srbiji, drže pola Bosne i Hercegovine, na vlast bi, nakon trideset godina vladavine DPS-a, mogli zasjesti u Crnoj Gori, a potpredsjednika Vlade imaju i u Hrvatskoj koja – da se Milorad ne bi naljutio – šuti o tome što se trenutno događa u Crnoj Gori. Istodobno u svim se vodećim srpskim režimskim medijima sije patološka mržnja prema svim okolnim narodima.
O, tempora, o mores!
Davor Dijanović / Hrvatski glasnik