Što je obećao, to je i napravio.
Predsjednik Republike Zoran Milanović zarekao se da će Vladi praviti probleme gdje god stigne, kao odmazdu za to što brigadir Elvis Burčul više ne može biti zapovjednik njegove Počasno zaštitne bojne na Pantovčaku. U petak je tako naredio načelniku Glavnog stožera viceadmiralu Robertu Hranju da ministru obrane Mariju Banožiću zabrani govor na polaganju prisege ročnika u požeškoj vojarni, piše Slobodna Dalmacija.
– Dok ne vrati Burčula u službu, ovo će biti tako i dalje. On može šikanirati ljude temeljem zakona, to je vrlo problematična zakonska odredba. Sad će mi reći da je to donio Kotromanović, ne znam, mijenjaj to. To se zove šikana, pustim vodu i onda vam potopim posjed. Koristim se obijesno svojim pravom da vam nanesem štetu – poručio je u petak Milanović.
Ministar Banožić ustvrdio je pak da Hranj nije dorastao poziciji načelnika Glavnog stožera ako postupa suprotno zakonu.
– On mi je kao ministru obrane protuzakonito zabranio da govorim na prisezi vojnika. Ako se ne može oduprijeti valu zahtjeva koje ima od Ureda predsjednika ili samog predsjednika, onda ne treba biti načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga. Ovo više nije dijalog, ovo je prešlo u performance Zorana Milanovića – ustvrdio je Banožić.
Naglasio je da je problem što načelnik Glavnog stožera mora izvršavati zapovijedi koje su protuzakonite. I pritom objavio da će zbog nepoštivanja Zakona o obrani od Hranja zatražiti da podnese ostavku.
– Tko je on da traži ostavku? Neka se vrati odakle je došao. Engleski ne zna govoriti, ne zna pisnuti, s kim razgovara? Bio je neki dan u Bruxellesu, pitajte ga je li imao konzultacije s Uredom predsjednika? Kao dudlek je otišao u Bruxelles, tamo je neke dogovore napravio, ja sam to sutra dužan provesti. Tako je kad nedokuhani, slabo obrazovani ljudi, koji ništa bitno nisu radili u životu… Nebitan je, a radi užasnu štetu – odmah je uzvratio Milanović.
Nazvavši, usput, Banožića „malom stranačkom štetočinom“.
Igor Tabak, vojni analitičar s portala Obris.org, podsjeća da su slična natezanja događala i ranije, ali da nikad nisu ovako eskalirala.
– U vrijeme mandata predsjednika Stjepana Mesića došlo je do razmimoilaženja s vojnim ordinarijem. U to je vrijeme jedna od opcija koja se razmatrala bila da mu vrhovni zapovjednik zabrani ulazak u vojarnu. No do takve zabrane na kraju ipak nije došlo jer je vojni ordinarij prvi idući put na sva pitanja novinara odgovarao sa „mir i dobro“. Kad nema dogovora, kompromisa ni usklađivanja, onda sukobi mogu prijeći u ovu sferu. A sve ovo čemu svjedočimo se prelama preko leđa načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja – ističe Tabak.
– Načelnik Glavnog stožera je glavni vojnik, on može utjecati na vojnu hijerarhiju i na događanja u vojnim prostorima. Ovlasti Ministarstva obrane i ministra obrane su zakonski definirane, a cijeli taj postupak traži određenu razinu suglasnosti koja je ovom prilikom izostala – naglašava Tabak.
Sudar ovlasti načelnika Glavnog stožera i ministra obrane je otprije neriješen, zbog toga je, podsjeća naš sugovornik, svojedobno s pozicije načelnika i otišao Petar Stipetić.
– Predsjednik Milanović jako dobro zna koje su mu ovlasti. Zakoni su mijenjani, upravo Milanović i predsjednik Ivo Josipović su se sukobljavali oko ograničenja ovlasti. To ograničenje nije provedeno, a i ondje gdje jest provedeno nikada nije bilo isprobano u praksi. Tu ima jako puno sivih područja, i da bi se to razjasnilo u ravnopravnoj utakmici, igrači bi morali biti jako vješti i svjesni svoje pozicije. A bojim se da to u ovome što svjedočimo nije slučaj. Kakvo god bilo ponašanje predsjednika Republike, ima nešto u spominjanju radikalnog neiskustva ministra – zaključuje Tabak.
Banožić je, to je svima jasno, potkapacitiran za poziciju ministra obrane – ističe politički analitičar Davor Gjenero.
– U čitavoj ovoj situaciji, kaže Gjenero, najviše mu je žao viceadmirala Hranja, koji je odradio dobar posao s Davorom Božinovićem na pristupanju Hrvatske NATO savezu. Što se tiče Milanovića, kad već nema realnu moć u političkom sustavu, onda na ovaj način radi cirkus. Vojska, naglašava on, nije jedini resor u kojemu se Milanovićeva politika razlikuje od one koju provodi Vlada.
– Milanović tvrdi da se SAD nema što petljati u BiH, smatra da stanje u toj državi mogu srediti on, Vučić i Erdogan, što je potpuno na liniji ruske politike na Balkanu, a u suprotnosti s politikom koju vodi EU i NATO savez. On sustavno ponavlja da EU služi samo tome da se muze novac, a da zajedničke vrijednosti slobode, zaštite ljudskih prava i vladavine prava možemo vezati mačku o rep. To je tipično ponašanje Putinovih protudemokratskih satelita. Ne želim reći i da je ovo što radi na unutarnjem planu također posljedica njegovog popravnog iz ruskog, ali se i na taj način to može interpretirati – ocjenjuje Gjenero.
Hrvatski predsjednik, smatra naš sugovornik, „ne spada u demokratsku političku arenu“.
– Milanović blokira imenovanje veleposlanika i pritom se smije, bez brige na posljedice koje zbog toga ili drugih njegovih posljedica može imati Hrvatska – zaključuje Gjenero, donosi Slobodna Dalmacija.