U povodu zadnjih proslava i slava na tragu Pupovčevim putevima revolucije kroz Bosnu i tuđih poslova, mislim kako bi Hrvati trebali početi misliti o sebi i zabaviti se sobom te u najvećem broju i bez kompleksa doći na sljedeću proslavu obljetnice Herceg Bosne! Svakako, još ovo ljeto, kolovoza 28-ga!
Piše Ivan Kujundžić na FB
Ma, zapravo, predlažem 18. ožujka, s obzirom na to simbolično vrijeme Uskrsa te eksponencijalni vremenski i geopolitički razvoj događanja i novo preslagivanje Sveta. Ovaj datum je važan jer su tada Washingtonskim sporazumom diplomati oluje mit Freuden, baš tada, (protivni intimnoj Tuđmanovoj želji), pomogli dokinulti HB i time dokusuriti hrvatski entitet, koji sada poslije opće disfunkcijonalnosti BiH trebalo uskrisiti u političku ravnopravnost triju jednakih! Treba tako iznijeti svoju viziju, čvrstu ideju i prijedlog ma kako to zvali, nove podjele kantonizacije BiH s entitetima s teritorijalnim diskontinuitetima, koji bi jamčili jednakopravnost i zaštitu sviju. Takva bi BiH imala budućnost. Sve drugo je zlo i naopako, eto ti Srbije na rukohvat iz Zagreba, tu na Uni! Time pokazati Milanoviću i Plenkoviću, koji bi, nota bene, također trebali doći dolje na Sabor, u Mostar i svima drugima dati na znanje koliko je važno uspostaviti treći entitet kao jamac očuvanja hrvatskog naroda u BiH i nje same!
Onòmad je Milanović pokazao državničku hrabrost kod pokušaja paljenja Mostara kazavši: “Do Bulevara možeš, dalje NE!” Također, isti gard vrijedi pokazati i danas. Ništa od nježnosti briselske diplomacije i komisije, koju je netom trebalo blokirati dok god ne stavi u tekst institut konstitutivnosti triju naroda.
Neka tu obojica državnika – Plenković i Milanović izmjere čiji je veći i čvršći stav i doprinos borbi hrvatskog naroda za opstojnost i suživot triju naroda i konačno, pokretanja kotača povijesti sa svim stanovnicima na putu BiH ka zapadu.
Neka dođu u Mostar il’ na Sabor na Duvanjsko polje i svima drugima daju na znanje koliko je važno uspostaviti ustavnopravni okvir ravnopravnosti kao jamac očuvanja hrvatskog naroda u BiH i nje same!
Naime, nikad se nije smijela dokinuti HR-Hrceg Bosna dok god postoji Republika Srpska i točka! No snažnije o orgazma, bespolcima diplomatima oluje, bila je volja i strast dokinuti Herceg Bosnu!
Nije se moglo, kažu, ma najte dajte?! A diplomatska oluja, moš mislit, jača od prđekalo grmljevine. Trebalo bi zaštititi korištenje svetog imena Oluje, posebice od onih koji su silno zagovazali Z4 i zaustavljanje vojne operapcije Oluje!
Kako su Srbi mogli očuvati svoju Srpsku, “očišćenu” od natruha Hrvata i Muslimana?!
I dok druga dva konstitutivna naroda demonstriraju ponos i prkos i suverenost entiteta, dotle se Hrvati na svom prostoru jedva usude imati narodni sabor i izgovoriti misao bistra uma iz srca svog entiteta kao bitka i bića duhovnog i materijalng. Jer sve se drugo u glavama samoniklog i bezidentitetskig zrinjevačkog rasadnika, posrestvom egida, emisara diplomatske oluje, nameće i doživljava kao hereza i šizma a, u konačnici, šteta po njihove briselske fotelje.
O’ pa ne daj Bog da se ukažu na proslavi dana HB-HB baš onako kako je to na akademiji u Banjaluku došao Ana Brnabić u ime Srbije ili Pupi kao srpsko-hrvatski izaslanik, u ime RH, kojem nota bene bi to trebao biti zadnji put kao koalicionom partneru!
Bila bi to vijest i događaj vrhunarava ravna Međugorju. Vjerujte mi! Ma tako je bilo idilično gledati i slušati četničku akademiju na čelu s Dodigom, Pupijem i Brnabićem u Bajnojluci i njihov vječni strah od NDH?! Zasigurno su evocirali “slavnu bitku na Ljevča polju” u koje su slile snage HOS-a upravo tada pristigle iz Banjaluke. Aj, bar je to bilo milo i razumljiv je taj strah kao i onaj iz Oluje u kojem su se hrvatski vojnici nosili pobjednički i ratnički dostojanstveno.
No, što su to dobili Hrvati za oslobođenje BiH za zelenim stolom? Entitet – NE!
Neki važan grad tipa Mostar – NE! Dokinutu Herceg Bosnu – DA!
Ali, drugi ipak imaju i republike i federacije, gradove i metropole, duhovna i vjerska, sveučilišna i akademska, gospodarska i financijska središta.
Dok Srbi “pohvalno” imaju njih 49, koma, odsto…, više gradova s najvećom Banjalukom. Da, to je doista impresivno za “zasluge u oslobođenju” Bosne?!
Bošnjaci, pak, mašala, mā šāʾ Allāh i Aliji drže Bihać, Tuzlu, Zenicu 2/3 Mostara i Sarajevo, 90 %, dobro i puno, brate!
Dakle ‘Rvati u odnosu na njih, Dva sporazuma – jedan Washingtonski drugi Dejtonski – i ništa više, rekao bi jedan moj frend, do Bandurića duba pa nase se… Parče hartije u kom pismu piše ne volim te više. Srbima smo, tj. Franjo Tuđnan u naletiu Oluje darovao, Banjaluku, Šipovo i Mrkonjić i Bosanski Brod, uh?! Eto zato se Pupovac ukazao kao hrvatsko-srpski izaslanik na slavi akademije RS-a i Srpskog sveta, u Bajnaluci. Pa da, dobro je razvijati odnose brastva i s boka štititi kao koalicioni partner Ćovića.
Što su to pak Hrvati doprinijeli u odnosima s hrvatskim cvijećem, muslimanima, Bošnjacima, najmlađoj naciji na Balkanskom poluostrvu? Hrvati su doprinijeli referendumu za cijelovitu BiH!
U Širokom zaustavljali rat, Alija kaže, nije to naš rat! Daljni razvoj je rezultirao utemeljenjem HR Herceg Bosne u sastavu BiH, koja je trebala zaštititi Hrvate od yugo armije i četnika. Nažalost, posrestvom vanjskih službi, nesretni rat se dogodio i među samim hrvatskim vojskama, HVO-a i HOS-a potom i s ARM BIH.
HR HB imala je iznimnu važnost psihološkog i simboličnog značaja Hrvatima, u to trenutku jedinom ugroženom i napadnutom narodu u BiH. Zapravo je HB bila bezopasna po BiH jer je utemeljena u Grudama; po tom bi bilo bolje da je u Imotskom. Pa da! Jer, da je imala viziju Republike, onda bi bila formirana u Mostaru kao urbanom središtu Hercegovine i po tom se vidi da ona nije imala viziju državnosti, već ju je sagledavala u kontekstu BiH u čemi naivni i danas najvise sudjeluju.
Još je važno imati na umu doprinos hrvaskog naroda slobodi BiH.
Možda je najznačajniji i prelomni trenutak bio Splitski sporazum, po čijim se duhom svetim začela ideja i pod Tuđmanovim vrhovništvom, vojno oslobođena Bosna, posebno hrvatski kraljevski grad Bihać i Cazinaka krajina, Zapadna Bosna, čime je spriječena nova tragedija u vidu genocida u Srebrenici. To ne smije postati zaborav, kao ni činjenica da smo dali svu skrb potrebitima i brigu o pola milijuna BiH izbjeglica, liječenja u Splitu ljudi, djece i vojnika HVO-a i ARM BiH?
Da, Dejton nam donosi muke po Marku, RS se državnicki razvija, a Feseravija vodi prounitarističku politiku do ponižavajućeg izbornog procesa u kojem se Hrvatima, bira “našeg” člana Predsjedništva do političkog škartiranja najniže vrste, pod izlikom mlađeg Izetbegovića, kako to nije definisano Dejtonom, kojeg su, nota bene, istina, opet s jačim engleskim i zečijim srcem na marginama zelenog stola sudjelovali u pisanju i naši iz diplomatske oluje. I, tu smo gdje smo – nigdje!
Urazumimo se dok nije kasno.
Možda opet Bosna šapatom padne!