Bulj, naravno, spomenutim zastupničkim pitanjem (opet pogrešno) ne gađa Jovića, nego neku drugu metu, ali to je već stvar aktualnih političkih odnosa. Kao i nesposobnosti da se prihvati politički poraz. Jovićeva je objava zlonamjerna neistina, a na to je najbolji odgovor argument.
Prošle je nedjelje Večernji list objavio oveći intervju s novinarom i nekadašnjim društveno-političkim radnikom Perom Kvesićem. U njemu nalazimo sljedeće rečenice: „Ne razumijem zašto je Igor Mandić boležljivo blag kad kaže da je Hrvatska propali projekt. Već je i sama zamisao bila retardirana i nakaradna. (…) Ne možete realizirati lošu zamisao i očekivati nešto dobro.“ Nekoliko dana kasnije o intervjuu se, s posebnim naglaskom na citiranim rečenicama, objavom očitovao prof. Dejan Jović. Karakteristično za društvenu mrežu Twitter, njegov je komentar kratak i odsječan, piše Večernji.
U cijelosti glasi: „Izvrstan intervju Pere Kvesića.“ Dakle, za Jovića je, kako proizlazi iz pridjeva koji je upotrijebio (izvrstan, tj. odličan, odnosno najbolji mogući), suvremena hrvatska država propali projekt proistekao iz retardirane i nakaradne zamisli.
Dejan Jović u našem društvu i državi (pa onda i u, prema njemu, tom propalom projektu) nije bilo tko. Teško je zapravo pronaći javnog radnika i intelektualca koji je kod nas u tolikoj mjeri stručno, društveno i politički utjecajan. Podsjetimo, Jović je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te član niza domaćih i međunarodnih analitičko-lobističkih udruga i instituta. Nakon 2000. obnašao je dužnosti posebnog savjetnika ministara vanjskih poslova Republike Hrvatske (u mandatu Miomira Žužula i Kolinde Grabar-Kitarović 2003.-2006.) i glavnog analitičara u Uredu predsjednika Republike Hrvatske (u mandatu Ive Josipovića 2010.-2014.), a danas je na mjestu člana savjeta krovne institucije hrvatskih Srba, Srpskog narodnog vijeća iz, kako je znakovito navedeno na njihovoj internetskoj stranici, „reda uglednih predstavnika srpske zajednice u Republici Hrvatskoj“. Kako je uspio toliko mnogo (daleko više nego prije 1990.!) u tako očito propalom projektu, ostaje nejasno.
Premda dakle Jović nije bilo tko, nedavno je objavio očitu laž, a za mene i iznimno opasan te štetan komentar. Naravno, na početku valja istaknuti da Jović ima sve pravo napisati bilo što, tj. ne smije mu se braniti da u javnost uputi kakvu god glupost, laž, insinuaciju, falsifikat ili nesuvislost sve dok se, naravno, ne radi o porukama mržnje, pozivu na nasilje i slično. Njegova je naime nedavna objava već izazvala niz reakcija, ali uglavnom prizemnih ili promašenih. Javio se tako saborski zastupnik Mosta Miro Bulj pitanjem-zahtjevom predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću da zaustavi financiranje Srpskog narodnog vijeća jer, eto, ljudi poput Jovića „daju izjave koje dovode u pitanje ideju stvaranja hrvatske države, za koju sam se zajedno sa svojim suborcima borio i za koju su mnogi od njih dali svoje živote i zdravlje“. Živopisnog Bulja treba razumjeti, ali ne bi ga bilo dobro podržati jer zaboravlja da su se ljudi poput njega tijekom prve polovice 1990-ih borili, uz ostalo, i za pravo na slobodno te neometano izražavanje, što uključuje i izražavanje kritičkih, pa i (kako Jovićev primjer svjedoči) lažnih sudova te ocjena. Bulj, naravno, spomenutim zastupničkim pitanjem (opet pogrešno) ne gađa Jovića, nego neku drugu metu, ali to je već stvar aktualnih političkih odnosa. Kao i nesposobnosti da se prihvati politički poraz. Jovićeva je objava zlonamjerna neistina, a na to je najbolji odgovor argument.
Više pročitajte OVDJE