Kao predložak za ovu analizu uzeo sam zadnju anketu koju je provela agencija 2×1 komunikacije. Zašto sam uzeo samo nju, vjerojatno zato što imam sumnju u ispitivanja drugih agencija i skepsu prema rezultatima koji se objavljuju. Možda je moja skepsa neopravdana, ali radeći godinama analize ispitivanja javnog mijenja, oni koji prate moje tekstove znaju da je moje razmišljanje i analiziranje do sada od 2016 na ovamo bilo poprilično točno.
U anketi koju 2×1 komunikacije rade za Večernji list vidljiva je relativna konstanta i uzorak je poprilično vjerodostojan, a okviri statističke pogreške prihvatljiv. Već drugo vremena tvrdim da su rezultati lijevih političkih opcija nerealno prikazivani niskim u nekim drugim anketa, a vođen znanstvenim istraživanjima od prije desetak godina o političkim preferencijama birača i situaciji na zadnjim korona parlamentarnim izborima, o čemu sam već išao u svojim analizama, kao i činjenici da bi na sljedećim parlamentarnim izborima pobjednik izbora lako mogao biti Zoran Milanović.
Brojke ne lažu, one su konstantna vrijednost i hrvatske političke stranke to moraju shvatiti i prestati lagati sami sebe jer to može biti kontraproduktivno. Manipulacija rezultatima anketa o političkim preferencija uvijek se pokazala kontraproduktivnim, o tome su napisane milijarde redaka u znanstvenim radovima širom svijet, no razmišljanja političkih elita ostaju ista, pa ne bi bilo zgorega da ponekad pročitaju koji redak i shvate da one ne služe laganju samog sebe već zbijanju redova i promjeni načina komunikacije prema potencijalnom biračkom tijelu, uključujući i krizno komuniciranje kad ta politička opcija ima problema s percepcijom javnosti.
Vraćam se na priču o brojkama. Koalicije stvaraju veći kumulativni zbroj preferencija biračkog tijela, pogotovo ako ste opcije kompatibilne, kao što je slučaj s koalicijom SDP-a i Možemo i njima je svaki sljedeći mandat sve jeftiniji. Ni promjene u Izbornom zakonu prekrajanjem izbornih jedinica njima neće naštetiti, čak će im u nekim izbornim jedinicama pomoći za ostvarenjem boljeg rezultata. Uzimajući kao relevantnu polazišnu točku korona izbore 2020 za očekivati je da ta koalicija ostvari daleko bolji rezultat. Mišljenja sam da ni liderska potkapacitiranost liderskih mogućnosti čelnih ljudi neće bitno utjecati na rezultat. U hrvatskoj politici ionako vrijedi pravilo podrške stranci i ideologiji, pa ni opcija da na čelu neke stranke bude rola toalet papira ne bi bitno promijenila rezultat.
Stvaranjem koalicija i povratkom broja birača na brojke iz 2020, a uzimajući postotke koje nudi anketa 2×1 komunikacija, a kao relevantnu točku projekcije na osnovu postotka trenutne preferencije i broja birača koji se očekuju da izađu na izbore bez korone sve više se čini da dva suprotna bloka koji će se boriti za relativnu pobjedu zajedno neće dijeliti više od 100 do 103 mandata, a ostalo će podijeliti Most, DP i stranke centra, za koje je izgledno isto stvaranje nekakve koalicije, kao i IDS. Tu treba računati i mogućnost da i nova politička opcija župana Šibensko kninskog Jelića ostvari po neki mandat. Samo iz činjenice da će dosta stranaka van bloka HDZ i SDP-Most osvoji popriličan broj mandata ukazuje da će formiranje vladajuće većine biti doslovno nemoguće i da će svako postizborno koaliranje bilo kojoj opciji biti nemoguća priča. I još jedna vrlo bitna činjenica, udio zločestog D’Hondta svesti će se na minimum.
Samo imenovanje tehničke vlade, odnosno nemogućnost formiranja vlasti, izazvat će tektonske potrese i promjene u mainstream strankama, jer opstati mogu samo pobjednici. Koruptivno klijentelistička klika u tim strankama odreći će se svojih lidera i jednostavno ih izbaciti kroz zatvoren prozor, to jednostavno funkcionira svuda, ne samo u Hrvatskoj.