Zagreb postaje kao Napulj, reciklažna dvorišta su nakrcana glomaznim otpadom, građani iz protesta bacaju smeće na ulice i to sve se pretvara u svojevrsnu psihološku unutarnju agresiju koja stvara jedno logično eksplozivno stanje duha! Građani još uvijek nisu spremni priznati da su ponovno pogriješili pri izboru,…….
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Dok mainstream prostorom na udarnim stranicama dominira žestoka, verbalna, štemerska retorika urbanog ultradesniča Zorana Milanovića, koji je prema Andreju Plenkoviću zauzeo fajterski gard Mikea Tysona želeći ga nokautirati i javno osramotiti već u prvoj rundi u političkom ringu, Tomislav Tomašević-Senf kao ljigava meduza, medijski prolazi ispod radara, premda mu je već odavno isteklo 100 dana postizborne tolerancije.
S jedne strane gomila se lavina retoričkog smeće s Pantovčaka, pa time uljuđena i poslovično pristojna diplomatska retorika gubi svaki svoj javni smisao, dok s druge strane postaje gotovo normalno da se Zagreb pretvara u Napulj, tako da gomilanje glomaznog i drugog otpada postaje potpuno kompatibilno s političkim smećem koje se slijeva s Pantovčaka na ulice metropole, što se kao korona virus širi cijelom Hrvatskom.
Od Adventskog ozračja velegrada ostale su samo tužne sjene i Zagreb se od hrama kršćanske kulture i ozračja Božića pretvorio u klasičan sinonim za najvulgarniji prostakluk. Novi heroji uličarske nacije postaju oni koji su prigrlili slogane više smeća-manje cvijeća, više štete- manje koristi, više pakla-manje neba, ili što gore to bolje!?
Rafali kalašnjikova koji su odjeknuli pred Banskim dvorima, pred simbolom hrvatske državnosti, više nemaju definiciju klasičnog čina terorizma, jer čuvari ustavnog poretka i obavještajni aparat to tretiraju kao dječju igru s petardama, ili možda kao reklamu za paintball – u Šervudskoj šumi kraj Samoboru. Razlika je u tome što bi Andrej Plenković u toj igrici dobio metak u glavu, a ne obojani ćorak, da se kojim slučajem našao na puškometu. U Hrvatskoj više ne smiješ biti „anemičan“, pristojan, ne smiješ biti kulturan, argumentiran, jer što si više divlji, što si veći prostak, što si veća štetočina, što si veća gomila glomaznog otpada, veći si heroj ulice i veća si zvijezda crno-žutih medijskih kronika. S toga ne čudi da su Milanović i Tomašević u bratskoj kohabitaciji na političkom smetlištu, nasuprot onima koji Hrvatsku doživljavaju kao Lijepu našu, pa žele i rade sve da bi bila još ljepša!
Zagreb postaje kao Napulj, reciklažna dvorišta su nakrcana glomaznim otpadom, građani iz protesta bacaju smeće na ulice i to sve se pretvara u svojevrsnu psihološku unutarnju agresiju koja stvara jedno logično eksplozivno stanje duha! Građani još uvijek nisu spremni priznati da su ponovno pogriješili pri izboru, pa su umjesto ponuđenog cvijeća izabrali smeće. Umjesto manjeg izabrali su veći prirez, umjesto jeftinije komunalne usluge izabrali su nikakvu, koja je i kao takva nikakva, na dobrom putu prema enormnim poskupljenjima. Dakle plaćat ćemo više, za manje!
Foto Josip Pavlovič
Tomaševićevi komunalni dušobriznici punih devet tjedana nisu ispraznili reciklažno dvorište u Španskom i na nizu drugih lokacija, jer zamislite, nije potpisan nekakav ugovor. A i onaj koji je potpisan s tvrtkom Reomi iz inata se neće konzumirati bez obzira što je ugovor dobiven na transparentnom javnom natječaju, bez obzira što u Zagrebu smeće stoji i gomila se u očekivanju Tomaševićevih drobilica, kojima drobi zdravu pamet Zagrepčana s jedinom namjerom da uništi uspješne tvrtke s tisućama zaposlenih, koje su investirale ogromna financijska sredstva u komunalnu infrastrukturu. Dakle, ono što nije na tvom aktivističkom političkom tragu, ono što je uspješno, ono što je cjenovno prihvatljivo ogromnoj većini, potrebno je uništiti zbog priglupih predizbornih obećanja, a još više zbog profita koji nosi dobro organizirani posao stvaran gotovo tri desetljeća.
Foto Josip Pavlović
Zagrepčane apsolutno ne zanima hoće li gospodin Petar Pripuz biti pravomoćno osuđen zbog netransparentnog trošenja svog novca, ili zbog bilo koje druge percepcijske insinuacije koja je medijski stvarana godinama! Zagrepčane zanima može li C.I.O.S. Grupa kao tržišno brendirano poduzeće, sa svojim srodnim poduzećima za zbrinjavanje otpada, sa svojom infrastrukturom koja je evidentna, pružiti efikasne i cjenovno prihvatljive usluge Zagrepčanima. Zagrepčane ne zanima pravomoćna presuda Zdravku Mamiću koja je gotova stvar! Zagrepčane zanima uspjeh Dinama kao momčadi i uspjeh Dinama kao poduzeća, a ti uspjesi su pred očima građana evidentni i mjerljivi u realnom vremenu i bez Zdravka Mamića u Zagrebu! Za razliku od razumnog rezona građana Zagreba, Tomašević želi uništiti i C.I.O.S i Dinamo, jer nisu na njegovom političko-aktivističkom tragu. Tomaševićeva vizija metropole zrcali se u slici maksimirskog rugla i u slici nagomilanog smeća i glomaznog otpada na ilegalnim odlagalištima koje niću kao gljive poslije kiše!
S obzirom da slike govore više od tisuću riječi evo kako to izgleda na nekim od brojnih lokacija divljih odlagališta smeća!