Puno je modela koji se koriste za izazivanje štete i varanje javnosti. Gotovo uvijek su naručitelji takvih medijskih postupaka politike, razne interesne grupe oko politika ili inozemni politički centri.
Piše Marko Ljubić na fb
Rijetko, iako se ni to ne smije isključiti, kreatori su istodobno i izvršitelji, a tu se radi o rijetkim psihopatskim poremećajima krajnje posrnulih osoba, koje su stekle javni utjecaj pretežito destruktivnim javnim djelovanjem i nastoje ga održati sve otvorenijim destruktivnim ponašanjem radi opstanka u javnosti.
Upravo na pitanju izbora u BiH i reakcijama medija i srodnih im politika u Hrvatskoj se to može najbolje vidjeti i savršeno precizno pokazati manipulativni model djelovanja.
Uzmimo prvo postupke i sudionike koji su neposredno uoči izbora trebali izazvati izravnu štetu zajedničkoj, ili potpuno pretežitoj hrvatskoj politici u BiH. Radi se o šteti HNS-u, posredno najjačoj članici HDZ-u BiH, koji su okupili oko sebe toliku hrvatsku pretežitost i definirali hrvatske neposredne i trajne ciljeve, da se bez rizika pogreške može izazivanje štete njima slobodno nazvati štetom Hrvatima BiH.
Pođimo od primjera djelovanja HTV-a.
Govorim o Prvom programu i emisiji koju se s razlogom, što zbog termina emitiranja, što zbog stvorene dugogodišnje navike gledatelja, što zbog realnog legitimiteta emisije u kojoj je gostovao i gostuje praktično kompletan državno-politički establišment može nazvati i profilnim obilježjem HTV-a.
Utjecaj te emisije kod velike većine relativno politički i informacijski nepismenog naroda, koji je s druge strane istodobno i okosnica aktivnog izbornog tijela, snažno pojačava i svijest da je HTV državna televizija, da ima poseban status i organsku povezanost s državom, u prenesenom smislu – s vlasti.
U toj emisiji smo tijekom međuizbornog razdoblja, a pogotovo od kad traju pojačano vidljivi pokušaji redefinicije, za Hrvate krajnje štetnih procesa u BiH, u zadnjih godinu dana mogli vidjeti i slušati Željka Komšića, koji, iako strani, a po svemu i neprijateljski državnik, kao u svome dnevnom boravku dijeli lekcije, mjeri, kritizira, prosuđuje i osuđuje hrvatske državne politike i političare.
Prije njega smo mogli na istom mjestu gledati Bakira Izetbegovića, koji doslovno s te pozornice Hrvatima prijeti ratom ukoliko ustraju na zahtjevima za svojom suverenošću u BiH.
Ta dva slučaja nisu samo programski propust HTV-a, iako je to propust eliminacijskog stupnja nakon kojega čisto profesionalno gledano, cijela informativno-politička hijerarhija istoga trenutka dobiva otkaz.
Ta dva slučaja su izazvala i posredne štete povjerenju naroda u državu upravo zbog već spomenute svijesti da su HTV i država, odnosno vlast, brat i sestra. Odnosno, kći i majka.
Tjedan dana uoči izbora u BiH, na isto mjesto, u isti termin, s istim javnim preferencijama sudionika i nositelja, dolazi čovjek, Hrvat, iz BiH govoriti o predstojećim izborima.
Valja naglasiti da je taj pozvani čovjek blizak MOST-u, čiji početci na političkoj sceni u Hrvatskoj se vežu za tu emisiju, autora i televiziju.
Taj recept predstavljanja i promocije veže se i za tzv. nezavisna politička pojačanja MOST-a.
Je li to sve slučajno?
Moguće.
Ali, nema tu slučajnosti.
Pa se, sukladno isprobanom modelu prilično primitivne prevare, ili manipulacije, kojim se pred suparnika postavlja idealan, prihvatljiv, emotivno izazovan i mobilizirajući, ali trenutno potpuno nerealan i taktički neostvariv cilj, promovira hrvatska republika u BiH.
Zašto se ide s tako visokim, idealnim ciljem?
Zato što je to strateški interes i cilj hrvatskog naroda u BiH, a izvan svake sumnje i strateški cilj pretežitih politika u Republici Hrvatskoj. Jer, ni praktično, što je pokazalo iskustvo jednog entiteta s dva naroda, ali ni teorijski, hrvatski narod u BiH nikada neće osigurati trajniji opstanak i politički suverenitet bez – republike.
To je potvrdila povijest višenacionalnih država potvrđuje i danas, čak i kad postoji federalno uređenje s više republika nacionalnih sastavnica. Uvijek u zajedničkoj državi brojniji, a pogotovo značajno brojniji narodi po refleksu teže hegemoniji. To zna svaki pučkoškolac.
Zašto bi onda zahtjev za hrvatskom republikom bio manipulativan?
Zato što iza toga zahtjeva ne stoji realna moć, koja ga može ostvariti.
Ne stoji ni približno realna.
Ne stoji ni blizu najsnažnija hrvatska politička snaga i organizacije, koje u trenutku postavljanja takvog zahtjeva također nemaju moć trenutno ostvariti taj cilj.
Realan politički cilj, ali na putu prema idealnom cilju, danas je politički neupitno legitimirati odlučnost da se više neće trpjeti hegemonizam.
Ničiji.
Taj idealni zahtjev se, ukoliko se postavlja iz takvih, marginalnih ili perifernih pozicija jedino može koristiti za napade na pretežitu hrvatsku političku organizaciju i snagu, a napad je utoliko efikasniji, utoliko se teže od njega braniti, ukoliko ne možeš, a i ne smiješ javno osporavati idealne i strateške ciljeve hrvatskog naroda. Jer, gotovo da nema razumnog Hrvata koji ne želi hrvatsku republiku u BiH, ali, razumni ljudi znaju da se za ostvarivanje ciljeva mora preklopiti i trenutak, okolnosti i vlastita moć.
Zašto je trenutno štetno dnevno-političko korištenje toga cilja kao ultimativnog izbornog političkog kriterija?
Zato što neuspješni pokušaji kompromitiraju, ne samo nositelje, nego i ciljeve. Drugo, zato što se pokušajima kompromitacije najsnažnijega političkog suparnika, u ovom slučaju HDZ ili kompletnog HNS-a, ciljevima koje realno trenutno ne mogu ostvariti, jer ne ovise samo o njima, s vlastite političke beznačajnosti nemoć i beznačajnost preko negacije najjače organizacije hrvatskog naroda prenosi na cijeli hrvatski narod, što po definiciji izaziva osjećaj frustrirajuće nemoći, pasivan ili incidentan, ali uvijek destruktivan politički status žrtve. To u konkurenciji s narodima koji žele ostvariti nadmoć nad Hrvatima, isključivo koristi ostalim narodima.
Konačno, ističući idealne a trenutno neostvarive ciljeve, izaziva se taktička politička pomutnja i nesigurnost, pri čemu se zanemaruje prioritetna potreba zaustavljanja negativnih procesa i utvrđivanja trenutne pozicije, čime se sprječavaju daljnje strateške štete.
Zašto se ide s takvom manipulacijom i tko ima koristi od toga?
U ovom slučaju, zbog višegodišnjeg ponavljanja istoga manipulativnog obrasca u spomenutoj emisiji na HTV-a, s više različitih aktera, koji se u konačnici nađu na istom zadatku s različitih, makar i suprotstavljenih pozicija, koristi su dvojake.
S obzirom na niz ponavljanja tijekom više godina, posve je jasno da dugoročnu ili stratešku korist ciljaju ljudi, organizacije ili grupe, koje ne žele punu hrvatsku nacionalnu državnost.
Gledajući aktere i sudionike, ne može se isključiti ni klasične neprijateljske namjere i ciljeve.
Sudionici, kao ovaj republikanac iz Mostara, najčešće su potrošna roba. Nešto tipa čovjeka koji vrhunski obavlja obavještajne zadatke zato što je uvjeren da ih sprječava. Nije teško prepoznati profil takvih, a obično se njihove namjere i interesi mogu svesti na postizanje bar trenutne društvene važnosti ili pozicije.
Tipičan primjer takvog profila, a vezan organski za manipulativne procese promovirane u ovoj emisiji je Božo Petrov.
Proporcionalno nadi koju je personificirao kao “mlad, lijep i pametan” (kao nekadašnji Miloševićevi crnogorski antibirokratski revolucionari), unosio je razoran kaos na ionako slabašnu političku scenu u Hrvatskoj. I, što se više on, i ovi oko njega, trudio ostaviti dojam političke nade, destrukcija je bivala razornija.
Te ljude se vješto koristi, jer su prepoznati kao osobe, pa i političke organizacije, koje su za opstanak, a prije toga proboj na političku scenu, spremni založiti baš sve.
Takvi će u spomenutoj emisiji uz zahtjeve koje smo analizirali, poslati onome tko ih ugošćava željenu i ključnu poruku – Komšić i Čović su lice i naličje, ne mogu jedan bez drugoga i – isti su.
Cijela operacija se može sažeti u tu rečenicu.
Što ona poručuje?
Nemojte izlaziti na izbore.
To je ključna, ona trenutna, emotivna poruka.
Zatim slijedi vrh manipulacije s porukom – iziđite na izbore.
Ta poruka je samopravdavajuća.
To je pilatovsko pranje ruku.
Prvo se gledateljima jasno kaže da im je majka prostitutka, to se kroz veći dio razgovora strastveno dokazuje, a na kraju se poruči – majka je majka.
Konačno, reći ćete, dobro, pa zar je to jedina emisija HTV-a, zar nisu u Dnevnicima, u Otvorenom i u drugim emisijama bili posve drugi gosti, urednici, voditelji i bitno drugačije poruke?
Da.
Jesu.
I, pitate se?
Smisao i model manipulacije iz vlastitog dvorišta i ne može imati jednoznačan agitpropovski oblik i sadržaj. Niti može, niti smije biti pretežita agitacija protiv nacionalnih interesa.
Cilj je izazvati pomutnju, nesigurnost, kaotičnost i sukob emocija i razuma.
Zato i jest manipulacija a ne informiranje, kako se predstavlja.
(U nastavku o manipulativnom primjeru s tzv. desnog medijsko-političkog spektra)