‘Postoji razarajući potencijal i postoje sustavi, države i društva koji trebaju voditi brigu o njemu’, neobično je otvoren odgovor Gordana Akrapa, stručnjaka za informacijske znanosti i tehnologiju na Sveučilištu Sjever, kada se u emisiji Hrvatskog radija ‘U mreži Prvog’ postavilo pitanje koliko se rat u Izraelu može pretočiti na jugozapadni Balkan
‘Pored organiziranih terorističkih skupina, ili barem onih koje promoviraju nasilje, postoje i samoradikalizirani pojedinci ili grupe koje djeluju potpuno neovisno. O tome treba voditi računa’, dodaje Akrap.
On upozorava da je, po javno objavljenim podacima, značajan broj pojedinaca iz Srbije, BiH, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije i Albanije otišao ratovati za Islamsku državu i da se to nipošto ne smije zanemariti.
‘Na takve poteze značajno utječe korištenje radikaliziranog jezika u javnosti, ono ostavlja posljedice. Ne smije se zanemariti to da je lider SDA-e Bakir Izetbegović – koji trenutno nije na vlasti u Bosni i Hercegovini – koristio vrlo težak rječnik i parole poput ‘Ili mi ili oni’, odnosno da je u jednom trenutku čak pozvao na ‘prebrojavanje’ naroda u toj državi. Nipošto ne tvrdim da on ili njegova stranka imaju ulogu u radikaliziranju, ali svojim ponašanjem i rječnikom izazivaju podjele koje stvaraju prostor za takve pojave’, objašnjava Akrap.
‘I ne, nipošto ne zagovaram bilo kakva zatvaranja granica ili slične mjere, dapače, nego o tome treba voditi računa. Ako budemo zanemarivali činjenice i stvarnost, dogodit će nam se problem. Ne, ni u našem susjedstvu niti među migrantima koji prolaze kroz Hrvatsku sasvim sigurno teroristi nisu na svakom koraku – ali dovoljno je da to bude jedan od njih tisuću’, smatra on.
Njega osobno frapirala je činjenica da su odmah nakon Hamasova krvavog napada na jugu Izraela i gotovo tisuću mrtvih, u skoro pa realnom vremenu, u nizu gradova organizirani prosvjedi kojima je glavna poruka bila ‘Sloboda Palestini’ – to, po Akrapu, sugerira da je velik broj ljudi zapravo podržao terorističku akciju Hamasa i stav da Izrael nema pravo postojati.
‘Hamas je zasad uspio u svojim namjerama jer se profilirao kao političko, ideološko i sigurnosno pitanje ne samo za Izrael, nego i za okolne države, a na koncu i za same Palestince. Svojim napadom pokušava minirati sporazum kojim bi Izrael priznala i treća ključna država u regiji – nakon Egipta i Jordana, to je trebala učiniti Saudijska Arabija – čime bi on ostao samo sigurnosni, a prestao biti politički i ideološki problem. Pored toga, Hamas nastoji destabilizirati regiju i potpuno okrenuti Arapsku ligu protiv Izraela’, smatra Akrap.
Samoradikalizirani pojedinci iz susjednih zemalja, dodaje, spominjani su i u ranijim javnim izvješćima SOA-e kao potencijalna ugroza i na tu mogućnost uvijek treba obratiti pažnju. Jedan radikalizam uvijek potiče drugi, a značajnu ulogu u tome imaju upravo govor i rječnik koji se koriste u javnom prostoru.
‘To se dakako ne odnosi samo na islamistički radikalizam: sjetimo se terorističkog napada na džamije u Christchurchu na Novom Zelandu, gdje je jedan čovjek navodno želio osvetiti kršćane ubijene u drugim dijelovima svijeta i ubio preko pedeset ljudi. Moramo mijenjati procese i pronalaziti prostor za suočavanje s razlikama i prijetnjama, shvatiti da se protiv ideologije ne može boriti oružjem, jer će se uvijek roditi nekakav novi Hamas’, kaže Akrap.
Kao pozitivan primjer on navodi Domovinski rat u Hrvatskoj, odnosno scenu u kojoj stotinu tisuća ljudi na splitskoj Rivi na pitanje Franje Tuđmana što im još može obećati kolektivno skandira ‘Vukovar’.
‘U njega se moglo vojno ući na pobjednički način, ali se pronašlo još bolje rješenje mirnom reintegracijom i onim značajnim Tuđmanovim govorom, u kojemu je kazao da ‘pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih razdora i budućih zala’. To je prava pobjeda’, zaključuje Akrap, piše tportal.