U listopadu 1995. godine vojna akcija Južni potez bila je krah snova o ideji Velike Srbije i konačni poraz srpske vojske u ratu u Hrvatskoj, ali i susjednoj BiH. U toj operaciji život je skončao jedan od najvećih heroja, ali koji je (p)ostao i jedna od najljepših uspomena Domovinskog rata – Andrija Matijaš Pauk.
Vodstvo bosanskohercegovačkih Srba bilo je ustrajno u provođenju Miloševićeve politike, koja je u Hrvatskoj slomljena u ‘Oluji’, te su pokušavali su osvojiti što više područja u BiH. Stoga je akcija Južni potez bila logičan slijed nakon akcije Maestral, kojom su zauzeti veći prostori zapadne Bosne – Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Južni potez krenuo je 8. listopada 1995. Nakon žestokih borbi hrvatske snage su 9. listopada, drugog dana operacije, zauzele Mrkonjić Grad i izbile na planinu Manjaču.
Toga kobnog dana poginuo je legendarni brigadir Andrija Matijaš Pauk, tadašnji načelnik stožera brigade i zapovjednik tenkista Četvrte gardijske brigade.
Matijaš je rođen 31. srpnja 1947., kod Marine kod Trogira, a završio je školu za dočasnike oklopno-mehaniziranih postrojbi. Tijekom karijere u JNA posvetio se vojnom sportu i postao vrlo uspješan sportaš i instruktor, a JNA je napustio kada je počela agresija na Hrvatsku. Nakon ratnog iskustva na Banovini, u listopadu ’91. vraća se u Split i priključuje Četvrtoj brigadi, a suborci ga opisuju kao oličenje dalmatinskog, hrvatskog čovjeka, čovjeka sa stavom i autoritetom.
Paukovi tenkisti
Od prvih zarobljenih srpskih tenkova Pauk ustrojava samostalnu tenkovsku satniju, od momaka “prebjega iz JNA” koja poslije prerasta u oklopnu-mehaniziranu bojnu. Matijaš Pauk odigrao je veliku ulogu u akciji Maslenica kad je zahvaljujući združenom djelovanju oklopa i pješaštva deblokirano zadarsko zaleđe. Imao je vojna znanja, ali i osobine vođe. Uvijek je bio među prvima. Ranjen je na samom početku akcije, ali iz bolnice se vrlo brzo vratio na položaje jer nije htio napustiti svoje vojnike koji zapravo nisu ni znali da je ranjen.
Brigada u to vrijeme sudjeluje u svim važnim akcijama, a Paukovi tenkisti isticali su se borbenošću i spremnošću. Kao iskusni tenkist znao je da je tenk ranjiv, ako nema dobre pješake. O Matijaševoj vrhunskoj spremnosti govori i činjenica da je u operaciji Zima ’94 na čelu Četvrte gardijske brigade zamijenio ranjenog zapovjednika Damira Krstičevića u teškim zimskim uvjetima u akcijama na području Dinare.
Na iznimno niskim temperaturama i visokim nanosima snijega Matijaševa zadaća bila je dovesti tenkove na Dinaru što se dotad smatralo nemoguće za učiniti. Bio je i sudionik akcija Skok 1 i Skok 2 te Ljeto ’95. Nakon Oluje sudjeluje u operacijama Maestral i Južni potez, operaciji koja je na kraju, nažalost bila pogubna za jednog od najvećih junaka Domovinskog rata.
‘Zapovjednik bojne blaženika’
“Kada junaci umiru, onda srca drhte. Pao je junak da bismo mi mogli živjeti. I ide hrvatski narod prema svom zemaljskom cilju, sigurno ide zahvaljujući onima što poput hrastova padaju. Zahvaljujući onima koji, poput Andrije, dadoše živote svoje. Jer napisa netko zgodno: Samo će preživjeti onaj narod koji je u stanju imati ljude koji će za nj umirati. Kad budete brojili imena onih koji su narod vodili do cilja, nemojte zaboraviti ime stožernog brigadira Andrije Matijaša”, jedna je od najupečatljivijih propovijedi iz Domovinskog rata. Riječi sa sprovoda Matijaša Pauka, riječi su fra Ignacija Vugdelije koje odzvanjaju i danas.
Satnik Hrvoje Pupić Vurilj u dokumentarnom filmu o Matijašu Pauku izrekao je jednu zanimljivu usporedbu istaknuvši da je Pauk samo jedan od 194 poginula i petero nestalih pripadnika četvrte gardijske brigade u Domovinskom ratu. “Ja volim reći da je on zapovjednik bojne blaženika na nebesima i prvi među jednakima”, naglasio je.
Dana 9. listopada 1995. drugog dana akcije Južni potez u bitki kod Mrkonjić Grada poginuo je jedan od najvećih heroja Domovinskog rata. Za njega je to trebala biti posljednja akcija, ona koja će označiti kraj rata i njegove vojne karijere. Međutim, Andrija Matijaš Pauk stradao je u prvim redovima u selu Podrašnica kod Mrkonjić Grada. Operacija je bila u tijeku kada je Matijaš Pauk poginuo pa je nastavljena do večeri, kada je obznanjena vijest o njegovoj smrti. “Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja”, legendarna je rečenica koju je neposredno prije svake akcije izgovarao Pauk, neustrašivi zapovjednik Četvrte gardijske brigade koja je po njemu i dobila naziv ‘Pauci’. Svaka smrt hrvatskog vojnika i branitelja je vrijedna spomena te trebamo biti svjesni da je plaćena visoka cijena današnjeg mira, slobode, ali i domovine koju imamo.