Zoran Milanović je objavio da za predsjednika Vrhovnog suda, najvažnije pravosudne institucije u zemlji, koja se brine o usklađenosti primjene svih pravnih normi i jedanakosti pred pravosuđem, planira predložiti profesoricu Đurđević s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Evo što o profesorici Đurđević piše Večernji list:
“Znameniti “tajni izvor iz Milanovićeve Vlade” svojedobno je skandalizirao odluku Vrhovnog suda o izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj zbog udbaške likvidacije Stjepana Đurekovića riječima: “Hrvatski sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone”. Tada je i prof. Đurđević tvrdila da je odluka Vrhovnog suda protivna Ustavu.
Milanovićeve simpatije mogla je osvojiti i jer je s profesorima Alanom Uzelcom i Đorđem Gardaševićem tvrdila i da je odluka Visokog prekršajnog suda kojom je Marko Perković Thompson oslobođen za uzvik “Za dom spremni” u Čavoglavama – protuustavna. Kritizirala je i odluku Ustavnog suda u slučaju Ive Sanadera”.
Gospođa Đurđević ne može ni po slovu, ni po duhu zakona, niti Ustava Republike Hrvatske, kako bi predsjednik Milanović rekao za Đuru Sesu ( protiv čega nemam ništa) biti ni sudac u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj, zbog svega navedenog.
Štititi zbog fiktivnog očekivanja i iluzornih normi procesuiranja kaznenih dijela iz bivšega režima, protagoniste najtežih zločina, svjesno igrajući na kartu nelustriranog pravosudnog sustava i odlučujući se zbog paralize političkog poretka na faktičko nekažnjavanje zločinaca, svjestan je odabir opcije nekažnjenog zločina i iluzorne pravde, koja u biti neravnotežu pravosuđa čini još većom.
Kad s pozicije predsjednika Republike imamo takav prijedlog za funkciju predsjednika Vrhovnog suda, onda nedvosmisleno imamo zahtjev za kontinuitetom ideološkog, voluntarističkog i u krajnjem slučaju pravosuđa usmjerenog protiv same biti samostalne i slobodne države hrvatskog naroda.
Ne može predsjednik Republike Zoran Milanović danas koristiti ustavne norme za amnestiranje vrlo sramnog lex Perković pokušaja, kojim, ne samo da je Hrvatsku doveo u sukob s europskim pravosudnim standardima i izložio Hrvatsku civilizacijskom ruglu, nego je poslao jasnu poruku da suvremena Hrvatska nema slobodarsku narav i da ima totalistarički pravni kontinuitet. Ta ondašnja Milanovićeva poruka, koju je eksplicitno poduprla profesorica Đurđević, jedna je od najtežih negacija samostalnosti Hrvatske, usprkos tome što je Milanović i onda, a očito i danas s ovim prijedlogom, to pokušao predstaviti suprotnim.
Zato je ovaj prijedlog predsjednika Republike najozbiljniji izazov saborskoj većini i predsjedniku HDZ-a i Vlade, Andreju Plenkoviću.
Ni pod cijenu ustavne krize ne smiju ga prihvatiti, jer to nije pitanje, kako Plenković komunikacijski pokušava reći, zametanja novoga dnevno- političkog sukoba, nego prvorazredno pitanje samoga esencijalnog načela smisla i svrhe postojanja hrvatske države.
U Milanovićevom prijedlogu se ne radi o imenu osobe, nego o najdubljem smislu negacije hrvatske državnosti.
Zato, Plenkoviću -ne! Ultimativno ne, napisao je Anto Đapić na svom Facebook profilu.