Home Izdvojeno Omiška i Makarska rivijera vraćaju se prema starom normalnom, uz dobru eno-gastro ponudu i poštene cijene

Omiška i Makarska rivijera vraćaju se prema starom normalnom, uz dobru eno-gastro ponudu i poštene cijene

by Ante R.

Piše: Ante Rašić

Dalmacija vrije od turista i ne osjeti se nikakva pandemijska godina. Ulice gradova i mjesta na potezu od Omiša do Makarske su pune, a turistički djelatnici uglavnom zadovoljni. Makarska rivijera ima 53 kilometra jadranske obale, a Omiška rivijera, u samom središtu Dalmacije, proteže se 30 kilometara između Splita i Makarske rivijere.

Turista, mahom stranih, ima, plaže su pune, apartmani i hoteli ne stoje loše, vreva u gradovima ne prestaje ni po danu ni po noći, živi se kao u najboljim godinama prije pandemije.

Po riječima Hloverke Novak Srzić, direktorice TZ Makarske dosadašnji podaci pokazuju da je Makarska na više od 80 % rezultata u odnosu na rekordnu 2019 godinu. Slični rezultati se očekuju i na Omiškoj rivijeri.

Sam pogled i kretanje po svim mjestima od Omiša do Makarske, ali i činjenica da je piscu ovih redova trebalo da automobilom izađe iz centra Makarske do magistrale skoro sat vremena dovoljno govore o laganom oporavku turizma.

Očito da su i u ovom dijelu Hrvatske shvatili da moraju gostima osigurati vrhunski smještaj, kulturno-zabavne sadržaje i omogućiti uživanje u eno-gastro ponudi ne pretjerujući s cijenama, sve u cilju privlačenja gostiju i njihovog zadovoljstva boravkom i svim onim što im se pruža – da bude na obostrano zadovoljstvo.

Bili smo svjedoci besprijekorno organiziranog festivala klapa u Omišu, uživali u klapskim pjesmama s tisućama posjetilaca u starim zidinama, među uskim prolazima s osjećajem povratka u daleka stoljeća u vrhunskoj hrani spremljenoj u konobi Gušti gdje se pred vašim očima spremaju vrhunska jela od mesa na roštilju.

Toj silnoj rijeci ljudi omogućena je normalna komunikacija ulicama Omiša zahvaljujući angažmanu policije koja je pazila na sigurnost vozača, pješaka na poslovično zagušenoj Jadranskoj magistrali. Bili smo svjedoci stare izreke da se sve može kada se hoće.

Nakon što smo uživali u omiškim kulturnim događanjima krenuli smo u obilazak malih mjesta i njihovih specifičnosti, svjedočili popunjenosti smještajnih kapaciteta i uživali u savršenim plažama i pogledu na Brač i brački kanal.

Tako smo se uvjerili i mi da legenda o prekrasnoj plaži Ruskamen nije samo legenda već i stvarna ljepota koja u vama stvara osjećaj užitka i omogućuje totalno opuštanje uz pjev cvrčaka koji vas jednostavno pune energijom.

I na toj plaži mali restorančić dobro radi, stranci su zadovoljni, cijene su pristojne, nemate osjećaj da vas netko pljačka, nego je omjer uloženog i dobivenog takav kakav treba biti. I usluga dobra, a oni koji vas uslužuju – zadovoljni i gostima, i gazdom, i plaćom…

Drugoga dana, nakon što smo se umorili i “isprali” od kupanja, krenuli smo potražiti ručak, a put nas je odveo u restoran Kod Mije u Lokvi Rogoznici gdje smo tek bili iznenađeni i oduševljeni svim onim što smo doživjeli.

rhunska usluga, gdje nas je osoblje restorana držalo kao kap vode na dlanu, uživali smo u hrani koja, osim izgleda pruža i neopisivo zadovoljstvo i ugodu za vaše nepce.

Neosnovane priče o skupoći na hrvatskom moru i lošoj hrani restoran kod Mije ruši u startu, a tome svjedoče podaci o dugogodišnjem radu i uvrštavanju u vodećih sto restorana u Hrvatskoj na gastronaut.hr-u. Jednom riječju – isprobati.