Listopad ’91. mjesec je koji je za branitelje Vukovara jedan beskrajan dan, bez oznake sata i minuta i jedan nepregledan niz imena ranjenih i poginulih, koji bi se, usputno, stegnuta srca i grla, stigli spomenuti između detonacija, rafala, gubljenja i vraćanja položaja.
Piše Tanja Belobrajdić Direktno.hr
Pa ipak, jedan od najtežih i najtragičnijih dana u ratnom Vukovaru zasigurno je bio 16. listopada 1991. godine. Toga dana, u sveopćem napadu koji je tadašnja JNA potpomognuta srpskim paravojnim snagama i četnicima otpočela na grad, poginuli su brojni branitelji i civili, među kojima i zapovjednik obrane Borova Naselja, Blago Zadro, te na Sajmištu, zapovjednik vojne policije, Alfred Hill.
U silovitom naletu neprijatelja na suprotnome dijelu grada, nije ostala pošteđena ni Mitnica. Jedan od branitelja Mitnice koji je izgubio život taj dan bio je i Josip Gelo, među bliskim prijateljima poznatiji kao Šef. U centru grada poginuo je još jedan pripadnik vojne policije, Željko Mijatović – Gumeni, na Lušcu, mladi Pero Vidaković. Na Trpinjskoj cesti, pokušavajući prići poginulom zapovjedniku, u Kupskoj je ulici poginuo Zvonko Mlinarić – Špenac. U kalendaru, krvavim će slovima ostati zapisano kako su toga dana poginuli i Stjepan Ferinac, Josip Bajić, Marko Brač, Mato Kelić, Luka Miličević, Zlatko Palahinjak te brojni civili.
Ranjenike koji su pristizali sa svih položaja i dijelova grada, od Borova naselja, preko Lušca, Sajmišta i Mitnice, djelatnici vukovarske bolnice, kao i pomoćno osoblje, jedva su stizali prihvatiti i pružiti im pomoć. Tijela mnogih poginulih više nije bilo moguće odvesti prvo u bolnicu, nego su odmah odvožena na groblje ili pokapana gdje je to, s obzirom na neprestana granatiranja, bilo izvodivo. Iz toga razloga, nije neobično kako su se, u konfuziji pri bilježenju datuma pogibija, dogodile pogreške, pa je obitelj dugo vjerovala kako je njihov najmiliji poginuo na posve drugi dan. Krvavoga 16. listopada ’91., iako se vjerovalo kako je poginuo dan prije, poginuo je još jedan branitelj Sajmišta, Branko Tivanovac.
Iako je 16. listopad 1991. u povijest Bitke za Vukovar upisan krvavim brojkama, zbog svega onoga što su nam branitelji, ne samo Vukovara, ostavili kao zalog za budućnost, na današnji dan vrijedi još jednom podsjetiti na riječi velikog zapovjednika i vukovarskog heroja Blage Zadre kojima je stekao ljubav i poštovanje svojih vojnika i sugrađana:
“Pozdravljam sve poštene Srbe i svi su dobrodošli u Hrvatsku koju smatraju svojom domovinom, a oni koji je ne smatraju svojom domovinom, to su i moji neprijatelji i neprijatelji ovih Srba koji žive ovdje s nama zajedno”.
“Svakom dobronamjernom Srbinu pružit ću ruku”.
“…Onima koji ne vole Hrvatsku poručujemo da je mi volimo i da ćemo je branit’ svim sredstvima…”
“Od danas, dok sam ja živ, više ni jedan vaš vojnik neće proći Trpinjskom cestom!”
“Nikoga ne napadamo, ne diramo, ali onaj tko nas napadne, mislim da neće dobro proći. Bez razlike bila to JNA i četnici zajedno s njima”.
“Sine, pancirku ne nose moji vojnici, pa neću ni ja.”
“Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve riječi. Nego ovako, gledaj… Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći…”
“ZA MNOM!”
