Home Analiza Stručnjak o Vukovarskoj socijalizaciji djece: ”Najbolje je liječiti ratne rane i traume ako krenemo od djece, a nećemo to učiniti ako su nam djeca i dalje razdvojena, ako se ne školuju zajedno”

Stručnjak o Vukovarskoj socijalizaciji djece: ”Najbolje je liječiti ratne rane i traume ako krenemo od djece, a nećemo to učiniti ako su nam djeca i dalje razdvojena, ako se ne školuju zajedno”

by Ante R.

U Vukovaru su, nažalost, nerijetki slučajevi svojevrsne diskriminacije između Hrvata i Srba. Nedavni incident samo je još jednom pokazao da već godinama nitko ne rješava situaciju, a stručnjak Dražen Živić podijelio je svoje mišljenje o cijeloj situaciji.

O nedavnom incidentu kada je napadnut dječak, problemima suživota i podijeljenom gradu Vukovaru Andrija Jarak razgovarao je s Draženom Živićem iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

Od 1998. godine Vukovar je imao mnoštvo sukoba i incidenata, no ovaj posljednji primjer definitivno prikazuje vrhunac, rekao je Živić. ”Ipak je na djelu nasilje prema djetetu. Za tako nešto nema opravdanja i k tome je to dijete imalo hrvatske oznake što nas, naravno, može onda upućivati da je nasilje počinjeno zbog simboličkog značenja koje je dijete imalo”, objasnio je.

 

U javnosti nije dovoljno prisutna tema ovakve vrste nasilja. ”Mislim da to nije dovoljno prisutno, rekao bih ne samo u medijima, nego i u političkoj svijesti onih koji bi trebali upravljati i donositi odgovarajuće političke odluke”, govori te dodaje da je ”Vukovar zaista traumatiziran grad, zajednica je pretrpjela velike ljudkse i materijalne gubitke, progonstvo, izbjeglištvo”.

”Traumatizirana zajednica koja traži osjetljiv i pažljiv pristup, a to baš nismo imali prilike vidjeti”, komentirao je.

Kada bi ovo bio jedini događaj u 20, 30 godina, tada se Živić ne bi usudio reći da je ovo svojevrstan okidač za iseljavanje, aliovo može biti znak drugim ljudima da je ovo nesiguran grad i da tada odluče otići.

”Najbolje je liječiti ratne rane i traume ako krenemo od djece, a nećemo to učiniti ako su nam djeca i dalje razdvojena, ako se ne školuju zajedno, ako ne sjede zajedno u svojim razredima i ako ne surađuju, ne samo po pitanju škole, nego i svih drugih aktivnosti. Dakle, moramo učiniti da ovaj grad bude primjer kako se može zajednički živjeti, a ne samo suživjeti”, objasnio je Živić za Dnevnik.hr.