‘Sada u kunu znam koliko mogu potrošiti na transfere! Nije isključeno da pojačanje stigne odmah…‘
“Nenad Bjelica vraća se u svoj Gradski vrt! Kao najbolji igrač Osijeka iz njega je otišao u siječnju 2001., a sada nam dolazi u ulozi trenera. Predstavljanje novog kormilara Bijelo-plavih bit će upriličeno na gradilištu novog stadiona na Pampasu i to na prigodnoj press konferenciji s početkom u 13 sati”, objavio je jutros NK osijek i najavio prijenos uživo predstavljanja od 13 sati na Pampasu.
“Da, dobio sam odgovornost da vodim sportsku politiku NK Osijeka u raznim segmentima. Omladinska škola, prva ekipa, B ekipa, imam tu odgovornost da postavim i odredim ljude koji će dovesti Osijek na mjesto koje mu pripada. Isto tako i kod dovođenja određenih igrača, naravno, sve u suradnji sa svojim pomoćnicima. Nk Osijek projekt je jako ambiciozan, ciljevi su najviši. Vidjet ćemo što je to najviše moguče, ovisi to i o našim protivnicaima, a mi ćemo biti fokusirani na sebe. I pokušati na ovaj stadion dovesti Ligu prvaka”, otkrio je Bjelica na predstavljanju a onda bacio sve karte na stol.
“Ove ovlasti koje sam ja dobio od gospodina Sakalja, predsjednika kluba nikad nisam imao osim u Wolfsbergeru u kojem sam bio trener. Tamo sam isto bio zadužen i za organizaciju kluba i dovođenje igrača i vođenje momčadi. To je sada apsolutno slučaj i u Osijeku, s tim da ovaj put u kunu znam koliko mogu na transfere potrošiti. Zahvaljujem predsjedniku, ja takvu situaciju nikad nisam u životu imao i vjerujem da ću vrlo brzo razveseliti navijače s dovođenjem nekog velikog pojačanja. Nije isključeno da to bude već sljedeći tjedan”.
Sve ono što već svi znaju dogodit će se danas! Na gradilištu stadiona na Pampasu, predsjednik NK Osijek Ferenc Sakalj predstavit će novog trenera Bijelo-plavih Nenada Bjelicu! Tim će činom biti završena jedna neobično režirana priča u kojoj je u njenoj fabuli bila ‘igra skrivača’. Naime, sve je bilo otkriveno i poznato, no službeno iz relevantnih klupskih izvora nepotvrđeno. Jasno, moguće je i to da je svima s vrha piramide klupskoga ustroja, koji su nešto o tome znali, čuli i doživjeli, poručeno da ni zucnuti ne smiju. Da, i doista nitko ni riječ nije progovorio. Samo su svi nijemo, ma i nemoćno, slijegali ramenima. Zbog neznanja ili straha od mogućih posljedica, sada više nije ni bitno…