S obzirom na aktualne političke teme te status i redefiniranje kroz koje prolaze neke političke stranke, moram napomenuti kako bi bilo pogrešno ova kretanja sagledati u kontekstu raspadu, pa onda opet ujedinjenja hrvatske tzv. desnice.
Naime, općenito uzevši termin “političke desnice” malo ima veze s onim strankama koje u Hrvatskoj tako promatraju. Sukladno tomu, baš kako je komunizam jedan arhaični pojam, iako danas idejno i koncepcijski još uvijek postoji u vidu globalističkih društvenih kretanja i načela, tako je i politički pojam desnice danas arhetipski, samo što još uvijek, barem kada je Hrvatska u pitanju, nema svoj jasan budući politički i identitetski obol.
U tom je smislu pomalo neukusno govoriti o “propasti desnice”, gdje se stječe mitskim dojam kako je riječ npr. o kletvi kralja Zvonimira. To je pojednostavljeno i romantizirano gledanje na stvar. Ono što se općenito smatra hrvatskom političkom desnicom su i stranke nastale raspadom Jugoslavije, kao dio globalnih demokratskih procesa. S obzirom na dug, raznim službama premrežen i tegoban put kojim je Hrvatska izborila samostalnost i nov državni poredak, radi političke ravnoteže, bio je potreban politički spektar koji se smatrao autohtonim, odnosno onaj koji je mogao predstavljati nekakvo autohtono političko naslijeđe.
Kroz neko kratko razdoblje, ljudi koji su tada imali priliku revitalizirati autohtonu građansku ideju pravaštva učinili su ono što ih je stajalo života. Tu mislim na Antu Paradžika, sve ostalo bile su blijede izvedenice, ne čak ni kopije, već ljudi s posebnim zadacima. Možda su ti zadaci tada bili i nužni, ali su ipak bili samo zadaci, a ne iskreno hrvatsko programskog političko naslijeđe.
Taj se politički spektar uvriježilo nazivati desnicom, iako je on primarno počivao na nacionalnoj ideji domoljublja, bez jasnih gospodarskih kontura koje zapravo određuju što je lijeva ili desna politika neke opcije. Novinarska neukost ili namjerni komunikološki spinovi stvorili su dojam rigidnih političkih organizacija koje često uopće to nisu bile, već su predstavljale samo grupicu ljudi okupljenih oko par aktivističkih programa. Može li aktivizam prerasti u političku opciju koja preuzima vlast? Naravno da može, a dokaz toga je upravo stranka istoga naziva (MOŽEMO). Za to pak treba infrastruktura i financije, no u onome što se kod nas uvriježilo nazivati desnim opcijama, toga nema.