Nikad me nitko nije pitao o igranju za Hrvatsku ili BiH, rođen sam u Švedskoj i 100 posto sam Šveđanin. Osjećam se Balkancem, govorim materinji jezik kod kuće, mama mi je Hrvatica, kaže Zlatan Ibrahimović
Milan prije i poslije Zlatana Ibrahimovića (39)? Pa razlika je nebo i zemlja. Šveđanin je preporodio talijanskog velikana koji se godinama provlačio u prosječnosti talijanskog nogometa.
I u 40. godini dominira na terenu i trpa u Serie A kao nekada, a uz to je nevjerojatnim samopouzdanjem i mentalitetom oživio i druge igrače. Svi su za jednu razinu bolji nego prije, a to se lako da provjeriti tako što zavirite u njihove rezultate ili jednostavno pogledate utakmicu. Sve će vam biti jasno, pišu 24 sata.
Milan nakon osam kola drži prvo mjesto s 20 bodova, a Ibra je najbolji strijelac prvenstva s deset golova! I to u 40. godini! Posljednja žrtva bio je Napoli kojem je neuništivi Šveđanin zabio dva gola, a Rossoneri su na kraju slavili 3-1.
Mnogi se pitaju kako je moguće da i dalje igra u ovakvoj formi? Za to su zaslužni balkanski mentalitet i snaga koji su ga krasili kroz cijelu karijeru, a Zlatan se toga nikada nije sramio.
Prije nekoliko dana objavio je fotografiju u društvu djeda i napisao:
– Balkanski korijeni.
Švedski napadač nikada nije ni skrivao svoje korijene iako je rođen u Malmöu, otac Šefik porijeklom je iz Bijeljine u Bosni i Hercegovini, a majka Jurka Gravić iz Prkosa pored Škabrnje.
No njegovo djetinjstvo bilo je jako teško. Majka i otac su se rano rastali pa je on zajedno s tri brata i dvije sestre ostao živjeti kod majke. Obitelj je živjela u siromaštvu, njegova majka je radila po cijele dane kako bi prehranila obitelj pa je zbog toga Zlatan svakodnevicu provodio na ulici. Ostala djeca su ga osuđivala jer je Balkanac i zbog toga je često sudjelovao u tučnjavama, ali to razdoblje života bilo je bitno za njega. Razvio je svoju narav, temperament i osobnost, ono što ga krasi kroz cijelu karijeru
– Moj Zlatan je Bošnjak jer sam i ja Bošnjak, i to onaj sa dna kace. Puno sam uložio u njega još dok je bio dijete. Bio sam strog, ali me on slušao sve vrijeme. Uz moju pomoć počeo je šutirati loptu s četiri godine i odmah se vidjelo da se razlikuje od druge djece jer je baratao loptom jako dobro. Svi su već tada govorili da će on biti uspješan nogometaš – rekao je Šefik Ibrahimović.
Živio je u četvrti Rosengard u Malmöu, a nogomet je počeo igrati u tamošnjem klubu Malme BI. Bio je nestašan i živahan kao dijete, a to baš nije odgovaralo imućnim roditeljima djece koja su trenirala s njim. Prozivali su ga ‘Balkancem’ koji loše utječe na njihovu djecu pa je često dobivao ispisnice iz klubova. Igrao je još za BK Flag i FBK Balkan, a onda ga je ‘skenirao’ Malmö. Bilo je to za njega ispunjenje snova, dokaz da vrijedi, dokaz da su se silni treninzi isplatili. Slobodno vrijeme provodio je s loptom u nogama, kopirao trikove brazilskog Ronalda pa oduševljavao publiku na utakmicama.
Dok je on uživao u nogometu u Švedskoj, strašne stvari događale su se u Hrvatskoj i BiH. U to vrijeme bjesnio je rat, a sam Ibrahimović priznao je da mu nije bilo jasno što se događa. Ostao je i bez bake koja je poginula u bombardiranju Lijepe Naše.
– Rat je bio čudna stvar. Nisam znao ništa o njemu. Nije mi bilo jasno zbog čega su mama i sestra obučene u crninu. To je bilo zbog bake koja je poginula u jednom bombardiranju u Hrvatskoj. Svi su bili tužni osim mene, mene nije bilo briga je li neko Srbin ili Bošnjak ili što već – prisjetio se sam Zlatan u svojoj autobiografiji.
Ibrahimović je u međuvremenu postao jedan od najboljih nogometaša na svijetu, u biografiju upisao brojne europske velikane, ali od 2014. godine ništa nije bilo isto. Izgubio je brata Sapka koji je preminuo nakon duge i teške bolesti u 41. godini života. Dženaza je bila u krugu obitelji, a zajedno s ocem je spustio brata u mezar (grob). Od slične bolesti su preminula dva švedska nogometaša, a sve ga je emotivno slomilo.