Za čitanje ovog teksta s razumijevanjem, preporučujem čitateljima da poslušaju najveće hitove Terence Trent D’ Arbyja.
Odnosno za čitanje ovog teksta s razumijevanjem, potreban je efekt koji nastaje u trenutku čitanja prve rečenice ovog teksta jer prosječni čitatelj će prvo pomisliti, tko je pobogu, Terence Trent D’Arby?
Negdje tamo sredinom 80′ pojavio se Terence kao pjevač i kritika ga je odmah proglasila spasiteljem glazbe, pjevačem koji je svojom pojavim unio novu krv u glazbu i preporodio je.
Koliko su bili relevantni, najbolje govori podatak da danas manje više, nitko ne zna, barem od mlađe generacije ili starije generacije koja nije toliko duboko u glazbi, za njega.
Kad se tamo negdje sredinom prvog desetljeća ovog stoljeća pojavio Zoran Milanović, dobro plaćeni novinari, analitičari društvene stvarnosti odnosno oni koji su uzeli monopol na tumačenje zbilje, su za njega govorili da se pojavio hrvatski Barack Obama, spasitelj polirke, novo lice koji će otresti okoštale stare političke strukture i dat novi zamah hrvatskoj politici.
Rezultat manje više znaju svi. Siroti Kizo je postao simbol nesposobnosti, egoizma, sujete i svadljivosti. U njegovo vrijeme smo imali najnesposobniju Vladu, sačinjenu od ministara koji, kad se svi skupe i udruže, teško da bi uspješno vodili i kućni savjet osrednje zgrade a kamoli državu.
Prije oko godinu dana, kad je Kizo čudom postao predsjednik, isti medijski mudraci, koji jako dobro žive i koji za sebe misle da su najrelevantniji promišljatelji društvenih i političkih zbivanja i dinamike, su danima punili naslovnice s pričom kako se Kizo promijenio, kako je obuzdao narav te kako je i ljudski i politički sazrio.
Kizo je naravno, vrlo brzo odlučio demantirati sve analize i predviđanja „uglednih“medijskih i društvenih kroničara te je aktivno počeo zabavljati javnost svojim eskapadama u vidu svađanja sa svime i svakome uz korištenje sočnih izraza i opisa, koji su u prvi mah izazvali veselje u javnosti, a kod dijela desnijih pojedinaca i oduševljenje.
I kako svaki vic, pa iako bio najbolji, prestane biti smiješan kad se počne ponavljati svakih 10ak minuta, tako je i Kizo, postao dosadan i predvidljiv, nastavljajući svojim eskapadama baš kao i birtijski lola, koji kad se skine u birtiji u početku dobije oduševljeni pljesak za „hrabrost“ i izvedbu a koji misleći da je pogodio pravi ton, nastavi u tom istom tonu, samo da bi uskoro počeo dobivati dobronamjerna upozorenja od gostiju birtije, da više nije smiješan nego naporan.
A ovo zapravo i nije priča o Kizi.
Ovo je priča o dobro plaćenim novinarima, koji autoritetom naklade i privilegijom da ono što kažu, izađe na mjestu koje čita puno ljudi, uvjerenima u vlastitu pamet i superiornost u razmišljanju i analitici, zapravo ne znaju ništa.
Bez ikakvih stručnih znanja i životnog iskustva, iskompleksirani što izgledom što životnom poviješću kao omega muškaraca ili neprivlačnih žena, inzistiraju od javnosti da se njihove baljezgarije uzmu za ozbiljno kao aksiom, s većom uvjerenošću u vlastitu veličinu od uvjerenja vjerskih fanatika ili komunističkih aktivista u ispravnost vlastitih subjektivnih stavova.
Ako slučajno na američkim izborima, pobijedi Donald Trump, pitam se hoće li svi oni koji prodaju priču o superiornom Joe Bidenu i nemoćnom Trumpu barem malo staviti ceker na glavu od sramote ili će baš poput Aleksandra Holige, koji je predviđao ispadanje hrvatske nogometne reprezentacije iz skupine, na prvenstvu u Rusiji 2018 i dalje nastaviti s vlastitim uvjerenjem u apsolutno znanje i predviđanje, pametovati narodu i zahtijevati od tog istog naroda da njihove halucinacije i mutna predviđanja shvaćaju kao neupitnu istinu, sumnjanje u koju graniči s fašizmom, rasizmom i rehabilitiranjem NDH, što neki od njih znaju koristiti kao argument u slučajevima kad im od sprdnje naroda i virtualnog pljuckanja te ismijavanja, proradi ono čega imaju na izvoz. Teški kompleksi.
U usporedbi s relevantnošću HR medijskih i društvenih mudraca, oni sirotani što su predviđali kraljevski tron Terence Trent D’Arbyju, sad više i nedjelju kao toliki dibidus.
Davorin Karačić/ Hrvatski Glasnik