Home Kolumne Znanstvenik kontra suludih teorija: Vjerojatnost da Ivermektin nešto izliječi je kao da alkemičar pretvori olovo u zlato

Znanstvenik kontra suludih teorija: Vjerojatnost da Ivermektin nešto izliječi je kao da alkemičar pretvori olovo u zlato

by Ante R.

Motivirani činjenicom da pseudoznanost, posebno ona povezana s temom cijepljenja, dobiva sve veći prostor u medijima mladi istarski znanstvenici udružili su se i u medulinskom 3MC-u održali tribinu “Covid-19 i pseudoznanost”.

Multidisciplinarni tim činili su Ivan Lorencin i Sandi Baressi Šegota, koji su članovi istraživačke skupine za umjetnu inteligenciju i robotiku na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, kao i Anton Perkov, asistent na Zavodu za teorijsku fiziku čestica i polja na PMF-u u Zagrebu te Maja Ploh, liječnica iz Doma zdravlja u Puli koja je na doktoratu na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Lorencin i Šegota od početka pandemije bave se primjenom umjetne inteligencije u modeliranju širenja virusa te u liječenju covid-pozitivnih pacijenata i na tu su temu objavili više desetaka znanstvenih radova u svjetski priznatim časopisima. Istaknuli su da osim društvenih mreža koje su glavni nosioci pseudoznanstvenih tvrdnji, ni mainstream mediji ne zaostaju, piše Glas Istre.

”Pseudoznanost je lažna znanost, odnosno djelatnost koja se predstavlja kao znanost, no nije znanost jer koristi metode koje su apsolutno nekompatibilne sa znanošću, a sva istraživanja su bazirana na težnji da se potvrde inicijalne hipoteze koje su dane, ako je ne potvrđuju, odbacuju se”, pojasnio je Lorencin.

U pseudoznanosti nisu bitna mjerenja i eksperimenti, već svjedočanstva i drevne mudrosti. Podjela je vrlo detaljna: znanost se temelji na eksperimentima i opažanjima, dok pseudoznanost ima imperativ potvrđivanja osnovne hipoteze; znanost se temelji na ponavljajućim uzorcima, a pseudoznanost na anomalijama, istaknuo je Lorencin.

Nove teze, teorije koje zbunjuju ljude i zapravo, na neki način otvaraju poligon za pseudoznanstvenike svakodnevna su pojava u znanosti. Baressi Šegota pojasnio je da se u znanosti teze mijenjaju.

”Često se znanstvenicima spočitava da je prije godinu dana rekao jedno, a sada drugo. Zaključci s kojima smo se bavili na početku širenja korone, sada su potpuno drugačiji. Često se vidi da se znanstvenicima uzima za zlo što su promijenili mišljenje, a to nije zlo, već činjenica u znanosti koja se dešava. Preporuku treba uzeti od ljudi koji su renomirani u nekom specifičnom području”, rekao je Šegota.

Perkov se slaže da je neslaganje među znanstvenicima normalna pojava, posebice u mladom znanstvenom području poput korone.

“Znanstveni konsenzus se izgrađuje tijekom godina i ne govori o argumentu snage, već o snazi argumenta. Dakle, tko ima najbolje podatke, taj pobjeđuje. Jedini način na koji se mogla voditi neka politika oko korone, bilo je prilagođavanje. Probamo nositi maske, ako pomažu, zadržat ćemo ih, ako ne, maknut ćemo ih. Problem je što je funkcioniranje u laboratoriju i stvarnom svijetu drugačije. Stvari se mijenjaju. Ljudi su naučeni da vrijedi ono što je Isaac Newton napisao, te ih zbunjuje ako sada znanstvenici u mjesec dana promijene mišljenje”, objašnjava Perkov.

Lorencin je kazao da znanost mora imati niz međurezultata, dok pseudoznanost ima samo inicijalne ideje, a kada je nešto nejasno, mijenja se fokus. U znanosti je potrebno istraživanje, dok pseudoznanost olako izbaci informaciju. Niti jedan znanstvenik neće objaviti informaciju na osnovu jednog pozitivnog slučaja, već tek kada skupi dovoljno podataka i napravi statističku analizu, dok se u pseudoznanosti informacije plasiraju na osnovu razmišljanja, smatraju mladi znanstvenici.

U raspravu se on line uključio i prof.dr.sc. Zlatan Car, voditelj istraživačke skupine (RiTeh AI & Robotics group). Smatra da se sada svi bave koronom, a koronom se ne trebaju baviti ni političari, već znanstvenici i liječnici, kako veli, oni koji znaju o čemu pričaju.

”Uz dužno poštovanje, primjerice, prema bravaru, ne može on pričati o medicini, kao što ni liječnik ne može pričati o bravariji. Oboje imaju određene kompetencije i za to su obrazovani i imaju znanja koja treba primijeniti. Ne treba nikoga omalovažavati, ali svatko treba raditi svoj posao”, rekao je Car.

Lorencin ističe kako su zagovaratelji pseudoznanosti puno glasniji od zagovaratelja znanosti.

“Ja kao znanstvenik nisam emotivno vezan uz svoje rezultate. Kada nešto ispitujem, apsolutno mi je svejedno hoće li rezultat biti jedan ili nula. Kad je nešto emotivno, onda se strastvenije borite”, izjavio je Lorencin.

”Ljudi se lijepe za objave u medijima i na društvenim mrežama iz razloga jer je pseudoznanost zanimljivija, direktnija i bolja za zadržavanje publike, kao i za clickbaitove. Evo, često pratim NASU i egzoplanet te kako su ondje našli neki ugljik. I to pregleda desetak ljudi. Onda to uzme neka novina ili netko na Facebook zalijepi uz naslov “Našli su život na egzoplanetu”. Odjednom to ima na tisuće čitanja. Eto, pseudoznanost je bolja za zadržavanje publike. Problem u znanosti je što možda koristi puno dugih riječi koje se možda ne koriste u svakodnevnom razgovoru i onda to ljudi preskoče. To je jednostavno u ljudskoj prirodi”, rekao je Šegota.

O Ivermektinu, top vrućoj temi kod antivaksera govorila je liječnica Maja Plog.

“Za sada se taj lijek koristi za druge vrste mikroorganizama, a to su životinje, a ne ljudi, stoga ne mogu dati odgovor o lijeku koji nije odobren za korištenje kod ljudi”, naglasila je liječnica.

Plog istaknula da su pacijenti s razlogom zbunjeni i da im stručne stranice nerijetko znaju biti vrlo nejasne, sa šturim informacijama koje nestručni ljudi ne mogu na pravi način interpretirati.

“Vjerojatnost da se Ivermektinom nešto izliječi je kao da alkemičar pretvori olovo u zlato. Potencijalno je moguće da kod nekoga ima pozitivan efekt, no potrebno je veliko istraživanje. Inicijalno je to lijek protiv parazita koji ne može ubijati viruse, potencijalno može bakterije, i u tom kontekstu je mala vjerojatnost”, dodao je profesor Car.

Prokomentirali su i postojanje velikog otpora prema cjepivu u Hrvatskoj. Naglasili su kako je na ljestvici razine kritičkog mišljenja Hrvatska nije zadnja u svijetu, ali je iza nas samo pet afričkih zemalja.

”To je jedan od razloga. Drugi razlog je što se meni čini da su ljudi izjednačili mjere koje se donose na temelju politikantskih argumenata s mjerama koje su donesene zbog znanstvenih argumenata. Ljudi su izjednačili svoj gnjev prema politici s gnjevom prema znanosti koja tu nije ništa skrivala, osim što se ponašala onako kako se znanost ponaša, a to je da je prikupljala podatke i mijenjala mišljenja s obzirom na te podatke, umjesto da je od početka napravila ono što je pseudoznanost napravila – zauzela određen stav i odbacivala podatke koji ne podržavaju taj stav”, objasnio je Perkov.

On je naglasio važnost edukacije iz provjerenih izvora.

“Provjeravajte izvore svojih informacija, gdje su objavljivani radove, imaju li neke sukobe interesa. A treba biti kritičan i prema vlastitim stavovima”, mišljenja je Perkov, prenosi RTL.