Pisac ovih redova nazočio je ovogodišnjem obilježavanju VRO Oluja u Kninu. Ekipa Hrvatskog glasnika bila je uredno akreditirana, na putu prema Kninu nitko nas nije zaustavio, i kontrolirao, vjerojatno jer je na vozilu bila na vidljivom mjestu oznaka Press i što je policija imala podatke o vozilu jer je registarska oznaka i putnici u vozilu naprijed akreditirana. Policijskih vozila pred Kninom bilo je nekoliko i druga vozila su zaustavljana. U tom trenutku niti smo obraćali pažnju niti razmišljali što se događa, tek kasnije u Kninu shvatili smo.
Ispada da je zaustavljanje Skeje i pripadnika 9. Bojne HOS-a glavna tema obilježavanja Oluje, o tome je sve rekao kolumnist hrvatskog glasnika Dr.sc. Mato Palić u kolumni koja je objavljena neposredno nakon te vijesti.:
No prema saznanjima Hrvatskog glasnika nisu pripadnici 9, Bojne HOS-a jedini koji nisu mogli proći, bilo ih je još, jer eto oni su 5. kolovoza 1995 mogli ući u Knin bez akreditacije i OIB-a, ali danas -ne. Ne daju im oni koji su donijeli tu odluku, a u kolovozu 1995 bili su na sigurnom rezervnom položaju gdje su ih smjestili roditelji, roditelji koji su čekali ishod rata da vide kojoj će se njihovi sinovi prikloniti.
U sterilnom Kninu nije bilo nikoga. Tristotinjak branitelja, pokoji građanin Knina, tridesetak novinara, ograđeni od svite i establišmenta, od probranih u šatoru, jer sigurnost i strah od naroda, možda zvižduka ili ne daj bože nečeg goreg u vidu kojeg pokvarenog jaja ili trule rajčice jer bi to moglo biti okarakterizirano kao teroristički napad.
Ulice Knina bile su prazne, kafići prazni, restorani gdje su konobari i kuhari stajali na ulazu iščekujući da će netko doći i naručiti bar kilogram janjetine, no bilo je graha, bilo ga je toliko da je cijeli Knin skupa s okolicom mogao jesti i bio je odličan, no jelo ga je tristotinjak ljudi. Bilo je vozača službenih limuzina kojih je bilo možda ponajviše u zadnjih pet-šest godina, ali tek osiguranja i policije, njih je bilo nekoliko puta više od svih uzvanika, onih akreditiranih i novinara. Bio je to skup osiguranja i limuzina-. Pokazao se impresivni vozni par u kojem su se vozili svi od prvog do četvrtog ešalona.
Šlag i šamarčinu elita je doživjela na misi u crkvi gdje su čuli ono što nisu željeli čuti u propovijedima vojnog biskupa Jure Bogdana. Slušajući ono što nisu željeli, ni očekivali čuti komešanje i negodovanje počelo je istog trenutka, a nastavilo iste večeri u Pakovu selu gdje je jedan visoko pozicionirani pripadnik HDZ-a i čimbenik vlasti u alkoholiziranom stanju uz sočne psovke i jebanje matere svima vikao- Neće više biti mise u Kninu.
I kao što reče u svojoj objavi na društvenim mrežama umirovljeni pripadnik 4. GB Rade Lasić : Ukinuti proslavu Oluje! Nema to veze s ratnicima (živima ni mrtvima). To je pozornica za političke komedijaške
– (‘Ajmo biti iskreni)!
Nije to više nikakva centralna proslava.
Nema to veze s ratnicima (živima ni mrtvima).
To je pozornica za političke komedijaške predstave.Čak ni one, više nisu zanimljive.
Svake godine isto.
Osim što svake iduće, dodaju novu glupost.
Dragi ljudi, od početka to nije valjalo.
Budimo iskreni…
Već dvije godine nakon ‘Oluje’, glavne uloge preuzeli su oni, koji s istom nemaju nikakve veze.
Preuzeli su pozornicu a ratnike pretvorili u vlastitu publiku.
Žalosno!
Kao predsjednik veterana 4.GB, odbio sam sudjelovati u njihovim komedijama. Ja i više od 200 naših ratnika. Istu odluku, donijele su i Varaždinske pume (7. GB).
Nismo pristali na marginalizaciju, zadnje redove i poniženje.
Zajedno smo (prvi) ušli u Knin.
Samo 2-3 godine iza, zajedno smo koračali Kninom, ali mimo svih protokola.